Čekinjasti zec – skriveni duh visokih trava

Čekinjasti zec (Caprolagus hispidus) rijedak je stanovnik visokih travnjaka uz podnožje Himalaja. Zbijeno tijelo, kratke uši i grubo, čekinjasto krzno razlikuju ga od dugonogih zečeva otvorenih polja.

Specijalista džinovske trave

Najviše mu odgovaraju guste savane u kojima trava može biti viša od čovjeka. Mreža stabljika daje mu zaklon od grabljivica, a mladi izdanci i druge biljke osiguravaju hranu. Aktivniji je u sumrak i noću, dok se danju skriva u najgušćim dijelovima vegetacije.

Umjesto dugog sprinta preko čistine, oslanja se na kratke, snažne bjegove kroz uske prolaze. Tamnosmeđe krzno i male uši pomažu mu da ostane gotovo nevidljiv među suhim stabljikama i sjenama.

Vrsta koja nestaje s travnjacima

Visoki travnjaci južne Azije prirodno se mijenjaju, ali ih ljudi često prerano pale, kose ili pretvaraju u oranice i naselja. Kada nestane gusta trava, nestaju i zaklon, hrana i veze između preostalih populacija čekinjastog zeca.

Zanimljivost: U nepalskom Nacionalnom parku Chitwan vrsta je 2017. ponovo fotografisana nakon približno tri decenije bez potvrđenog zapisa na tom području.

Čekinjasti zec pokazuje da travnjak nije prazna površina nego složen dom. Pažljivo tempirano paljenje, očuvanje nepokošenih pojaseva i povezivanje zaštićenih područja daju mu šansu da ponovo zauzme izgubljene dijelove staništa.

Fotografija: Bed Bahadur Khadka / Wikimedia Commons, CC BY 4.0.