Dumbo hobotnica – neobični letač iz najdubljih dijelova okeana
U svijetu u kojem sunčeva svjetlost odavno nestaje, iznad morskog dna lebdi životinja koja izgleda kao da je stigla iz animiranog filma. Dumbo hobotnicama nazivaju se vrste roda Grimpoteuthis, skupine dubokomorskih, perajastih hobotnica. Nad svakim okom nose veliku bočnu peraju nalik uhu, pa je nadimak nastao po sloniću Dumbu. Ipak, to nisu uši: pokretima tih peraja životinja stvara potisak i mirno klizi kroz vodu.
Građa prilagođena velikoj dubini
Dumbo hobotnica pripada ciratnim hobotnicama. Njene ruke povezane su kožnom opnom koja može izgledati poput kišobrana. Duž svake ruke nalazi se jedan niz prijanjaljki, a uz njih sitni mesnati izdanci zvani ciri. Za razliku od većine poznatih hobotnica, u tijelu ima reduciranu unutrašnju ljušturu koja podupire peraje. Mekano, želatinozno tijelo približno je gustoći okolne vode, što olakšava lebdenje bez velikog trošenja energije.
Oči su velike u odnosu na tijelo i prilagođene slabom sjaju, ali potpuna tama znači da vid nije jedini vodič. U dubokom moru nema biljaka ni dnevno-noćnog ritma kakav poznajemo na kopnu. Temperatura je niska, pritisak je stotinama puta veći nego na površini, a hrana stiže neredovno. Građa dumbo hobotnice nije „primitivna”, nego fino usklađena s tim uslovima: lagano tijelo ne tone naglo, široka opna pomaže pri manevrisanju, a peraje omogućavaju precizno kretanje bez bučnog i energetski skupog mlaza.
Može se kretati mahanjem peraja, talasanjem opne između ruku ili blagim potiskivanjem vode. Brzi mlaz, tipičan za mnoge hobotnice, ovdje nije glavni pogon. Takva štedljiva „vožnja” ima smisla u hladnom i siromašnom staništu, gdje je svaki zalogaj dragocjen. Dumbo hobotnice nemaju vrećicu s tintom: na dubini bez dnevnog svjetla oblak tinte bio bi slaba zaštita, pa se oslanjaju na mirno kretanje, osjetila i izbjegavanje opasnosti.
Gdje živi i šta jede?
Rod Grimpoteuthis zabilježen je u dubokim morima širom svijeta. Pojedine vrste žive na kontinentalnim padinama, druge nad ponornim ravnicama. Naučnici su 2020. objavili prvi pouzdani snimak hobotnice iz reda Octopoda na gotovo 7.000 metara dubine: primjerak roda Grimpoteuthis viđen je na 6.957 metara u Javanskom rovu. To je pomjerilo potvrđenu granicu dubine na kojoj hobotnice mogu živjeti.
Dumbo hobotnica traži sitne životinje na morskom dnu ili neposredno iznad njega. Jelovnik uključuje račiće i druge male rakove, mnogočetinaše i sličan plijen koji može uhvatiti opnom i rukama. Kljunom obrađuje zalogaj, a neke sitne žrtve može progutati cijele. Zbog rijetkih susreta s hranom ne juri bez potrebe: polako istražuje sediment i reaguje kada hemijska i dodirna osjetila otkriju plijen.
Kada miruje ili polako traži hranu, životinja može držati ruke raširene iznad dna. Ako treba ubrzati, usklađuje peraje i opnu, mijenja položaj tijela i skreće bez naglih pokreta. Ovaj način plivanja posebno je koristan nekoliko metara iznad sedimenta, gdje se plijen može podići iz mulja. Iako nadimak zvuči nježno, dumbo hobotnica je aktivan grabljivac: njena elegancija nije pasivnost, nego ekonomičan način lova u svijetu u kojem se potrošena energija teško nadoknađuje.
Život koji nauka tek upoznaje
Razmnožavanje se rijetko posmatra uživo. Pregledani primjerci ženki mogu nositi jaja u različitim fazama razvoja, što upućuje na to da polaganje nije ograničeno na kratku godišnju sezonu. Velika jaja polažu se pojedinačno na prikladnu čvrstu podlogu, a mladunci se izlegu dovoljno razvijeni da odmah žive samostalno. Nema larvene faze koja bi dugo plutala pri površini.
Važno je govoriti o rodu, a ne o jednoj jedinoj „dumbo hobotnici”. Grimpoteuthis obuhvata više vrsta koje se razlikuju po obliku unutrašnje ljušture, perajama, broju prijanjaljki i drugim anatomskim detaljima. Taksonomija se i dalje mijenja kada stručnjaci pregledaju muzejske primjerke, snimke podmornica i genetske podatke.
Ove hobotnice ljudi gotovo nikada ne love ciljano, ali dubokomorski ekosistemi nisu nedodirljivi. Zagrijavanje i zakiseljavanje okeana, zagađenje te buduće iskorištavanje morskog dna mogu promijeniti staništa koja slabo poznajemo. Svaki susret istraživačke podmornice s „letećom” hobotnicom zato je više od lijepe scene: to je rijedak podatak o granicama života pod ogromnim pritiskom.
Primjedbe
Objavi komentar