Hobotnica pokrivač – morska diva čiji je mužjak manji od oraha
Hobotnica pokrivač izgleda kao da kroz okean vuče svileni, šareni plašt. Naziv obuhvata četiri vrste roda Tremoctopus, pelagičke hobotnice koje veći dio života provode u otvorenoj vodi toplih mora. Njihova „deka“ nije odvojeni predmet, nego široka kožna opna razapeta između leđnih krakova odrasle ženke. Kada se raširi, životinja odjednom djeluje mnogo veća. Još nevjerovatnija razlika krije se između spolova: ženka obične hobotnice pokrivača može narasti do približno dva metra, dok odrasli mužjak može biti dug samo oko 2,4 centimetra.
Četiri vrste koje žive bez morskog dna
Rod Tremoctopus obuhvata vrste T. violaceus, T. gracilis, T. gelatus i T. robsoni. Za razliku od hobotnica koje se kriju u rupama stijena, one su prilagođene pelagičkom životu, odnosno plivanju u vodenom stupcu daleko od obale i dna. Susreti su rijetki jer je otvoreni okean ogroman, a životinje se ne okupljaju na lako dostupnim mjestima. Zbog toga nauka velik dio biologije roda poznaje iz primjeraka pronađenih u mrežama, sadržaja želudaca predatora i malog broja snimaka živih jedinki.
Tijelo je mekano i hidrodinamično, s velikim očima i osam krakova opremljenih prijanjaljkama. Ženka može skupljenu opnu nositi uz tijelo, a pri prijetnji je naglo razviti u široku iridescentnu površinu. Time zbunjuje predatora i prividno povećava vlastitu veličinu. Zabilježeno je i odvajanje dijelova opne, pa napadač može ostati s komadom tkiva dok hobotnica bježi. Poput drugih hobotnica, može mijenjati boju pomoću pigmentnih ćelija i ispustiti tintu.
Najveća razlika između ženke i mužjaka
Kod obične hobotnice pokrivača (T. violaceus) razlika u masi može biti najmanje 10.000 prema jedan, a procjene dosežu i približno 40.000 prema jedan. To je jedan od najekstremnijih primjera spolnog dimorfizma među životinjama koje nisu mikroskopske. Velika ženka može proizvesti i nositi ogroman broj jaja, dok sićušni mužjak rano sazrijeva i energiju ulaže u pronalaženje partnerice, a ne u rast.
Mužjak ima posebno izmijenjen krak, hektokotilus, ispunjen spermatoforima. Tokom parenja taj se krak odvaja i prelazi u plaštanu šupljinu ženke, koja ga može čuvati do oplodnje jaja. Prvi živi odrasli mužjak T. violaceus naučno je dokumentiran tek 2002. godine. Prije toga stručnjaci su mužjake uglavnom poznavali iz mrtvih primjeraka uhvaćenih planktonskim mrežama, što pokazuje koliko se lako maleno biće izgubi u prostranstvu mora.
_Figure_2.jpg)
Ukradeno oružje portugalske galije
Mali mužjaci i mlade ženke poznati su po još jednoj neobičnoj odbrani. Mogu otkinuti dijelove žarnih pipaka portugalske galije (Physalia) i držati ih na prijanjaljkama leđnih krakova. Žarne ćelije i nakon odvajanja ostaju djelotvorne, pa pipci vjerovatno odvraćaju grabljivice, a možda pomažu i pri hvatanju sitnog plijena. Često se kaže da je hobotnica potpuno „imuna“ na otrov, ali sigurnije je reći da ima dovoljnu otpornost i način rukovanja koji joj omogućava korištenje pipaka bez uobičajenih posljedica.
Lov i život u otvorenom moru
Hobotnice pokrivači su grabljivice. Hvataju sitne ribe, rakove i druge pelagičke životinje, a same završavaju u ishrani tuna, sabljarki, morskih pasa i većih kitova zubana. Plivaju izbacivanjem vode kroz lijevak, ali i valovitim pokretima krakova i opne. Ne grade jazbinu niti čuvaju stalnu teritoriju; njihov dom je pokretna masa vode u kojoj se plijen, temperatura i struje neprestano mijenjaju.
Rijetko viđena ne znači nužno ugrožena
Rijetki snimci ne dokazuju sami po sebi da je rod pred izumiranjem. Pelagičke životinje jednostavno je teško pronaći i prebrojati. Ipak, otvoreni okean trpi zagrijavanje, zakiseljavanje, plastično zagađenje i usputni ulov. Za pouzdanu procjenu potrebni su bolji podaci o rasprostranjenosti, razmnožavanju i brojnosti svake vrste. Hobotnica pokrivač pokazuje koliko spektakularan život može ostati gotovo nevidljiv čak i u morima kojima ljudi svakodnevno plove.
Primjedbe
Objavi komentar