Južni kasuar – moćni čuvar prašume s kacigom i kandžom poput bodeža
Južni kasuar, naučnog imena Casuarius casuarius, izgleda kao ptica koja je zakoračila iz doba dinosaurusa. Ne leti, ali ima snažne noge, crno perje nalik gruboj dlaci, plavu kožu na vratu, dvije crvene vratne rese i visoku kacigu na glavi. Živi u tropskim šumama Nove Gvineje, obližnjih indonezijskih otoka i sjeveroistočne Australije. Iza zastrašujućeg izgleda krije se uglavnom stidljiv šumski voćojed.
Teška ptica koja ne mora letjeti
Ženka može biti visoka približno 1,7 metara i težiti oko 76 kilograma, dok je mužjak obično manji. Po masi je južni kasuar među najtežim živim pticama, odmah iza nojeva. Njegova mala krila nemaju ulogu u letu; duga pera na tijelu štite ga dok prolazi kroz mokro granje i trnovito rastinje. Snažne noge omogućavaju brzo trčanje, skok i dobro plivanje. Svako stopalo ima tri prsta, a unutrašnji nosi dugu, ravnu kandžu koja može poslužiti kao ozbiljno oružje kada je ptica stjerana u kut.
Čemu služi kaciga?
Koštano-keratinska izraslina na glavi naziva se kaciga ili casque. Spolja je čvrsta, ali iznutra ima spužvastu strukturu. Ranije se često govorilo da kasuar njome razgrće gusto granje, no njena prava funkcija vjerovatno je složenija. Može biti vidljivi znak dobi i kvaliteta jedinke, pomagati u širenju vrlo dubokih glasova ili odvođenju viška toplote. Kasuari proizvode tutnjave među najnižim glasovima ptica; takav zvuk dobro putuje kroz gustu prašumu, gdje se životinje teško vide.
Vrtlar koji sadi cijelu šumu
Veći dio jelovnika čine otpali plodovi. Kasuar ih podigne kljunom, zabaci uvis i proguta cijele, zajedno sa sjemenkama. Jede plodove desetina vrsta biljaka, uključujući veoma krupne sjemenke koje manje životinje ne mogu progutati. One prolaze kroz probavni sistem i završavaju u izmetu, često daleko od matičnog drveta i u prirodnom „paketu” đubriva. Zato je kasuar ključni rasijavač sjemena: povezuje udaljene dijelove šume i pomaže obnovi drveća. Jelovnik dopunjava gljivama, insektima, puževima, sitnim kičmenjacima i strvinom.
Ova ptica većinom živi sama. Dan provodi prateći ustaljene šumske staze, tražeći voće, vodu i hlad. Velike ženke imaju prostrana područja koja se mogu preklapati s područjima nekoliko mužjaka. Susreti se najavljuju dubokim tutnjanjem, šištanjem, položajem tijela i pokretima obojenog vrata. Kasuar obično bira povlačenje, a ne sukob. Opasan postaje kada ga čovjek hrani, prilazi mladuncima, dovede psa ili mu zatvori put za bijeg. Najsigurnije je držati razmak i nikada ga ne mamiti hranom.
Iako ga vezujemo za neprekinutu prašumu, kasuar koristi i močvare, rubove šume, obnovljene površine i šumske mozaike. Takvo kretanje nije hir: različite biljke donose plod u različitim mjesecima, pa ptica tokom godine mora dosegnuti više tipova vegetacije. Potok je izvor vode, mjesto kupanja i prirodni prolaz kroz gustiš. Mladi kasuari imaju smeđe prugasto perje koje ih prikriva na šumskom tlu, dok odraslo crno perje upija sjene. Dobro pamćenje prostora pomaže im da se vraćaju drveću upravo u vrijeme kada plodovi sazrijevaju.
Otac sjedi na jajima
U sezoni parenja ženka polaže tri do pet velikih zelenih jaja u jednostavno gnijezdo na šumskom tlu. Nakon toga glavnu brigu preuzima mužjak. On inkubira jaja oko pedeset dana, gotovo ne napuštajući gnijezdo, a zatim vodi prugaste piliće i štiti ih približno devet mjeseci. Uči ih gdje pronaći hranu i kako prepoznati opasnost. Ženka se može udaljiti i pariti s drugim mužjakom, pa očinska briga omogućava da više gnijezda dobije priliku za uspjeh.
Globalno stabilniji, lokalno u ozbiljnoj opasnosti
Na globalnoj Crvenoj listi južni kasuar vodi se kao najmanje zabrinjavajuća vrsta, ali trend brojnosti je opadajući, a australijska podvrsta zakonski je ugrožena. U obalnom Queenslandu nestalo je više od 80 posto nekadašnjeg nizijskog staništa. Preostala šuma presječena je putevima, naseljima i poljoprivrednim zemljištem. Ptice stradaju pod vozilima, u napadima pasa, od bolesti i nakon ciklona koji unište sezonske izvore voća.
Zaštita kasuara znači čuvanje velikih povezanih šumskih koridora, obnavljanje drveća uz puteve i smanjenje brzine vozila na mjestima prelaska. Psi moraju biti pod nadzorom, a divlje ptice ne treba hraniti jer gube prirodan oprez i prilaze cestama. Kada sačuvamo kasuara, ne spašavamo samo jednu spektakularnu pticu. Čuvamo pokretnog vrtlara čije sjemenke svakodnevno pomažu da tropska šuma ostane raznolika, gusta i sposobna da se obnavlja.
Primjedbe
Objavi komentar