Kakapo – najteži papagaj koji ne leti i bubnja kroz noć

Kakapo (Strigops habroptilus) izgleda kao da je priroda spojila papagaja, sovu i malo zeleno bure. Živi samo na Novom Zelandu, izlazi uglavnom noću i jedini je papagaj na svijetu koji je istovremeno potpuno neleteći i poznat po neobičnom ljubavnom „bubnjanju“ koje putuje kroz šumu.

Najteži papagaj na svijetu

Kakapo je veliki, zdepasti papagaj s mekanim zeleno-žutim perjem, širokim licem i kratkim repom. Mužjaci mogu težiti do približno četiri kilograma, zbog čega se smatra najtežim živućim papagajem. Njegovo šareno perje savršeno se stapa s mahovinom, papratima i lišćem novozelandske šume.

Iako ima krila, kakapo ne može stvarno letjeti. Krila koristi za ravnotežu, ublažavanje pada i veoma kratko klizanje preko manjih razmaka. Velike snažne noge pretvorile su ga u odličnog planinara: može prehodati nekoliko kilometara i kandžama se popeti visoko u drveće.

Noćni život s licem poput sove

Danju odmara u zaklonu na tlu ili među granama, a nakon mraka kreće u potragu za hranom. Perje oko lica podsjeća na sovin disk, ali kakapo nije sova. Ime mu na jeziku Māori približno znači „noćni papagaj“.

Kada se uplaši, često se potpuno ukoči i osloni na kamuflažu. Takva odbrana nekada je dobro djelovala protiv grabljivica koje love vidom. Međutim, uvedene mačke, štakori i kune njuše plijen, pa nepomični kakapo pred njima ostaje veoma ranjiv.

Mužjak bubnja kroz zemlju

U sezoni parenja mužjak na uzvišenju pravi plitku udubinu, takozvanu zdjelu, i do nje uređuje male staze. Zatim napuše zračnu vreću u prsima i ispušta duboki zvuk „bum“. Niske frekvencije mogu se čuti stotinama metara daleko i osjećati kao tiha vibracija kroz tlo.

Između dubokih zvukova ubacuje metalni „čing“ koji ženki pomaže da ga tačno pronađe. Njegov noćni koncert može trajati i do osam sati, iz večeri u večer, tokom više sedmica. Kakapo je jedini poznati papagaj s ovakvim sistemom udvaranja, koji se naziva lek.

Razmnožava se tek kada drveće pripremi gozbu

Kakapo se ne razmnožava svake godine. Sezona obično počinje kada rimu drveće obilno rodi, što se događa približno jednom u dvije do četiri godine. Plodovi tada daju majkama dovoljno energije da podignu mlade.

Nakon parenja mužjak ne učestvuje u odgoju. Ženka sama pravi gnijezdo, leži na jajima i noću napušta mladunce samo da bi pronašla hranu. Takav spor i rijedak ciklus jedan je od razloga zbog kojih se broj ove vrste teško povećava.

Vegetarijanac koji ostavlja „sažvakane potpise“

Kakapo jede voće, sjemenke, korijenje, izdanke i lišće. Čvrste biljne dijelove provlači kroz kljun, drobi ih i izvlači hranjive sokove. Iza njega često ostanu karakteristične vlaknaste kuglice i polumjesečasti tragovi žvakanja.

Svaka ptica ima ime i odašiljač

Vrsta je nekada živjela širom Novog Zelanda, ali su lov, gubitak staništa i uvedeni sisarski grabljivci gotovo doveli do njenog nestanka. Danas postoji približno 235 kakapoa. Svi žive kao divlje ptice na zaštićenim ostrvima ili u ograđenim utočištima bez grabljivaca.

Čuvari poznaju svaku jedinku, daju joj ime i prate je posebnim odašiljačem. Provjeravaju zdravlje ptica, čuvaju gnijezda i pomažu mladuncima kada je potrebno. Zahvaljujući tom izuzetno pažljivom programu, populacija se oporavila od samo 51 ptice zabilježene 1995. godine.

• najteži je živući papagaj,
• ne može letjeti, ali se odlično penje,
• aktivan je uglavnom noću,
• mužjak proizvodi duboki „bum“ kako bi privukao ženku,
• razmnožavanje zavisi od obilnog roda rimu drveta.

Zanimljivost: kakapo može živjeti desetljećima, a novozelandski stručnjaci procjenjuju da životni vijek pojedinih ptica može dostići između 60 i 90 godina.

---

Izvori za činjenice: New Zealand Department of Conservation – Kākāpō i Kākāpō behaviour.
Fotografija: Department of Conservation / Chris Birmingham, Wikimedia Commons, licenca CC BY 2.0.