Ružičasti vilinski oklopnik – najmanji oklopnik na svijetu
Izgleda kao da je neko spojio svileno bijelo krzno, ružičasti oklop i lopate za kopanje u životinju koja stane na dlan. Ružičasti vilinski oklopnik (Chlamyphorus truncatus), u Argentini poznat kao pichiciego menor, najmanji je oklopnik na svijetu. Dug je približno 11 do 15 centimetara od njuške do početka repa i teži oko 100 grama. Iako djeluje poput fantastičnog bića, njegova neobična anatomija precizno je prilagođena životu ispod suhog, pjeskovitog tla.
Oklop koji je više ogrtač nego tvrđava
Kod većine oklopnika karapaks čvrsto prijanja uz tijelo, ali kod ove vrste ružičasta ploča vezana je uglavnom tankom opnom duž središnje linije leđa, dok su joj bočne strane slobodne. Ispod nje raste gusto, svilenkasto bijelo krzno koje pokriva bokove i trbuh. Oklop sadrži krvne žile, pa njegov ružičasti ton zavisi i od protoka krvi. Naučnici istražuju njegovu ulogu u izmjeni toplote, jer je životinja osjetljiva na nagle promjene temperature i vlagu.
Na stražnjem kraju nalazi se gotovo okomita, zaobljena ploča, kao mala vrata tunela. Ona pomaže zbijanju zemlje iza životinje dok napreduje. Kratak, čvrst rep s dijamantastim vrhom daje dodatni oslonac, a oči su veoma male i uši se spolja gotovo ne vide. U podzemnoj tami dodir, sluh i miris vrijede više od oštrog vida.
Majstor kopanja koji nestaje za nekoliko sekundi
Ogromne prednje kandže u odnosu na veličinu tijela služe kao snažne lopate. Fusiformno, zašiljeno tijelo prolazi kroz zemlju uz mali otpor, a stražnje noge i završna ploča pomjeraju i sabijaju iskopani materijal. Zbog toga je dobio nadimak „plivač kroz pijesak“, iako ne pliva kroz rastresiti pijesak poput ribe: kopa stvarni tunel i zatvara ga iza sebe. Na tvrdoj podlozi njegove specijalizirane noge djeluju nezgrapno, ali u pogodnom tlu može se zakopati za nekoliko sekundi.
Vrsta je endem Argentine. Nalazi se u suhim travnjacima i grmovitim ravnicama s pjeskovitim tlom, od područja južne Catamarce prema sjevernoj Patagoniji i dijelovima provincije Buenos Aires. Većinu života provodi ispod površine i izlazi samo povremeno, uglavnom noću. Zato je čak ni terenski biolozi gotovo nikada ne vide u prirodi.
Šta jede životinja koju jedva poznajemo?
Ružičasti vilinski oklopnik vjerovatno je prilagodljivi insektivor. Pod zemljom traži mrave, tvrdokrilce, larve i jaja insekata, crve i druge sitne beskralježnjake, a moguće je da povremeno uzima i biljnu hranu. Ipak, riječi „vjerovatno“ i „moguće“ važne su: o njegovoj ishrani u divljini, veličini teritorije, gustoći populacije i razmnožavanju postoji vrlo malo pouzdanih podataka. Pretpostavlja se da ženka donosi jedno ili dva mladunca, ali ni osnovni dijelovi životnog ciklusa nisu dobro dokumentirani.
„Nedovoljno podataka“ ne znači da je siguran
IUCN ovu vrstu vodi kao „Data Deficient“, odnosno nema dovoljno podataka za pouzdanu procjenu rizika od izumiranja. To nije isto što i kategorija najmanje zabrinjavajuće vrste. Rijetki i međusobno udaljeni nalazi mogu biti posljedica podzemnog života, male brojnosti ili oboje, pa je stvarni trend populacije nepoznat.
Pretvaranje prirodnih travnjaka u oranice remeti tlo dubokim oranjem, dok ga ispaša i teška mehanizacija zbijaju. Domaći psi i mačke mogu ubiti životinju kada izađe na površinu. Opasni su i ilegalno sakupljanje te pokušaji držanja kao kućnog ljubimca: stručna grupa IUCN-a upozorava da velika većina jedinki uzetih iz prirode ugine u roku od osam dana. Ovaj osjetljivi sisar nije pogodan za zatočeništvo.
Zaštita mora početi očuvanjem rastresitih, prirodnih tala i boljim bilježenjem nalaza. Saradnja naučnika s lokalnim stanovnicima može otkriti gdje vrsta još živi bez nepotrebnog hvatanja. Najmanji oklopnik podsjeća nas da se čitav životni svijet može skrivati nekoliko centimetara ispod naših nogu, gotovo nepoznat čak i savremenoj nauci.
,_Natural_History_Museum,_London,_Mammals_Gallery.JPG){kind=link}
Primjedbe
Objavi komentar