Sunda kolugo – „leteći lemur“ koji ne leti i nije lemur
Sunda kolugo nosi jedan od najnetačnijih nadimaka u životinjskom svijetu: „leteći lemur“. Ne leti kao ptica ili šišmiš i uopće nije lemur. Ovaj noćni sisar, naučno Galeopterus variegatus, pripada malom i posebnom redu Dermoptera. Njegova prava vještina je jedrenje između stabala pomoću ogromne kožne opne. Kada raširi noge i rep, kolugo se pretvara u živi zmaj koji tiho prelazi prazninu među krošnjama tropskih šuma jugoistočne Azije.
Opna veća od krila leteće vjeverice
Kožna opna, nazvana patagij, proteže se od vrata do prstiju prednjih nogu, zatim do prstiju stražnjih nogu i sve do vrha repa. Čak su i prostori između prstiju povezani kožom. Zbog toga kolugo ima najopsežniju jedriličarsku opnu među sisarima. Prije skoka penje se uz stablo, odgurne se, raširi tijelo i promjenama položaja nogu upravlja smjerom i slijetanjem. Istraživači su zabilježili veoma duga jedrenja, iako su u svakodnevnom životu većina prelazaka znatno kraća.
Jedrenje izgleda lako, ali nije besplatno. Mjerenja divljih životinja pokazala su da energija potrebna za prethodno penjanje može biti veća od očekivane uštede. Kolugo vjerovatno više dobija na vremenu, sigurnosti i pristupu udaljenim stablima nego na čistoj energetskoj ekonomiji. Izbjegava spuštanje na tlo, gdje je nespretan i izložen grabežljivcima, a u jednoj noći može obići više krošnji s mladim lišćem.
Kamuflirani noćni biljojed
Tijelo bez repa dugo je približno 33 do 42 centimetra, a masa se kreće oko 0,9 do dva kilograma. Velike oči pomažu pri noćnom kretanju i procjeni udaljenosti. Gusto sivo, smeđe ili crvenkasto krzno prošarano je svijetlim mrljama, pa životinja na kori podsjeća na lišaj. Danju miruje priljubljena uz deblo ili skrivena u gustoj krošnji; nepomičnost i šara često su joj najbolja odbrana.
Sunda kolugo uglavnom jede mlado lišće, izdanke, pupoljke, cvjetove, plodove, nektar i biljne sokove. Posebno su neobični donji sjekutići, čiji rub ima mnogo tankih zubaca poput češlja. Vjerovatno pomažu pri njegovanju krzna i obradi biljne hrane. Ishrana koluga može uticati na rast vegetacije, a posjete cvjetovima i plodovima potencijalno doprinose oprašivanju i širenju sjemena.
Mladunče putuje s majkom
Ženka obično donosi jedno slabo razvijeno mladunče nakon približno dva mjeseca trudnoće. Ono se drži za majčin trbuh, čak i dok ona jedri. Majka može saviti zadnji dio patagija u zaštitni nabor nalik privremenoj vreći. Takva briga podsjeća na torbare, ali kolugo nije njihov srodnik. Mladunče mjesecima zavisi od mlijeka i sigurnog prijevoza kroz krošnje.
Kolugo je pretežno samotnjački, premda se područja pojedinih životinja mogu preklapati. Mužjaci u prosjeku jedre češće i tokom noći prelaze veće udaljenosti od ženki, vjerovatno zato što pored traženja hrane obilaze teritorij i traže partnerice. Penjanje mu izgleda pomalo poskočno: prvo ispruži obje prednje noge, zatim privuče stražnje. Zakrivljene kandže daju mu čvrst oslonac na kori.
Šuma mora ostati povezana
Vrsta živi u dijelovima Mjanmara, Tajlanda, Vijetnama, Malezije, Singapura, Bruneja i Indonezije. Nalazi se u primarnim i sekundarnim šumama, mangrovama, voćnjacima te nekim plantažama. IUCN je vodi kao najmanje zabrinjavajuću, ali brojnost opada zbog sječe, pretvaranja šume u poljoprivredno zemljište i lova. Sposobnost korištenja izmijenjenih staništa ne znači da može živjeti bez visokih stabala.
Poseban problem su ceste i široki prekidi u krošnji. Ako je razmak veći od mogućeg jedrenja, životinja mora sići ili ostaje odsječena od hrane i partnera. U Singapuru su stručnjaci postavili visoke, užetom obložene stubove; posmatranja su potvrdila da ih koluzi koriste kao međutačke. Ovakva rješenja pomažu, ali najbolja zaštita ostaje povezana šuma. Za životinju čije je tijelo oblikovano kao padobran, praznina između dva stabla može biti i put i nepremostiv zid.
Primjedbe
Objavi komentar