Zapadni patuljasti oposum – sićušni majstor torpora

Zapadni patuljasti oposum (Cercartetus concinnus) stane gotovo na dlan, ali u svom sićušnom tijelu nosi izvanredan sistem za preživljavanje. Ovaj australski torbar ima mekano sivkastosmeđe krzno, velike tamne oči, ružičaste šape i tanak rep kojim se pridržava dok obilazi grmlje.

Noćni gost među cvjetovima

Živi u šikarama, vrijesovima i otvorenim šumama južne i zapadne Australije. Nakon zalaska sunca penje se po granama u potrazi za nektarom, polenom, plodovima i sitnim beskralješnjacima. Dok gura njuškicu u cvijet, polen mu se lijepi za krzno, pa ga može prenijeti do sljedeće biljke. Tako mala životinja postaje važan dio noćne službe oprašivanja.

Velike oči pomažu mu pri slabom svjetlu, a spretni prsti i hvatajući rep daju mu sigurnost na tankim grančicama. Dan provodi u zaštićenom gnijezdu od lišća, ispod kore, u šupljini ili drugom uskom skrovištu.

Kada se tijelo prebaci na štednju

Hladna noć i oskudica hrane za životinju ove veličine mogu biti ozbiljan problem. Zapadni patuljasti oposum zato može ući u torpor: tjelesna temperatura, rad srca i potrošnja energije privremeno se smanjuju. Ne radi se o dugom zimskom snu, nego o precizno kontrolisanom stanju štednje koje može trajati dio dana ili duže, zavisno od uslova.

Zanimljivost: U torporu ovaj torbar može djelovati hladno i gotovo nepomično, ali se nakon zagrijavanja ponovo vraća noćnoj potrazi za hranom.

Njegova snaga nije u veličini, nego u sposobnosti da svaku kap energije koristi mudro.

Fotografija: Ian R. McCann / Museums Victoria, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons.