Aardwolf – neobična hijena koja jede termite

Aardwolf (Proteles cristata) nosi ime koje na afrikaansu znači „zemljani vuk“, ali nije vuk. On je najmanji i najneobičniji član porodice hijena. Dok pjegava hijena može oboriti krupni plijen, aardwolf noću tiho hoda savanom i dugim, ljepljivim jezikom skuplja termite. Jedna životinja u bogatoj noći može pojesti i do 300.000 ovih kukaca.

Aardwolf u Gautengu. Foto: Derek Keats / Wikimedia Commons, CC BY 2.0.

Hijena napravljena za sitan plijen

Odrasli aardwolf dug je približno 85 do 105 centimetara i težak 8 do 14 kilograma. Prednje noge su nešto duže od zadnjih, pa se leđa spuštaju prema repu kao kod ostalih hijena. Žućkasto ili smećkasto krzno presijecaju tamne okomite pruge, a od potiljka duž leđa raste duga griva. Kada se životinja uplaši ili želi upozoriti suparnika, grivu podigne i djeluje mnogo krupnije. Velike šiljaste uši hvataju tihe zvukove u mraku, dok su kutnjaci smanjeni jer ovoj hijeni nije potreban drobilac kostiju.

Kako pojesti 300.000 termita

Najvažniji plijen su žetveni termiti roda Trinervitermes, a u hladnijem dijelu godine i termiti roda Hodotermes. Aardwolf ne mora razvaliti tvrdi termitnjak. Prati kolone radnika koje izlaze na površinu, a zatim ih brzo liže širokim, pljosnatim i ljepljivim jezikom. Tako kolonija nije uništena i isti izvor hrane može ponovo koristiti. Većinu potrebne tečnosti dobija iz termita, pa rijetko zavisi od vode za piće.

Takva prehrana objašnjava zašto njegov areal izgleda kao dvije odvojene mrlje. Jedna populacija živi u istočnoj i sjeveroistočnoj Africi, a druga u južnom dijelu kontinenta; između njih je pojas vlažnijih šuma bez odgovarajućih žetvenih termita. Najviše mu odgovaraju otvorene savane, travnjaci i šikare.

Noćni stanar tuđih jazbina

Aardwolf je uglavnom noćna životinja. Dan provodi u podzemnoj jazbini, često u napuštenom skloništu koje su iskopali mravojed ili skakač. Zimi, kada su noći hladnije i termiti manje aktivni, može izaći već kasno poslijepodne. Najčešće traži hranu sam, čak i kada teritorij dijeli s partnerom i mladuncima.

Istočnoafrički aardwolf u Keniji. Foto: Stefan Haag / Wikimedia Commons, CC BY 4.0.

Mirisi, griva i porodična straža

Granice teritorija aardwolf obilježava sekretom analnih žlijezda koji razmazuje po travi i grančicama. Glasanje je rijetko; miris prenosi većinu poruka susjedima i partneru. Ako prijetnja ne odustane nakon podignute grive, životinja može ispustiti neugodan sekret ili se braniti zubima i kandžama.

Poslije gravidnosti od oko 90 dana ženka obično okoti dva do pet mladunaca. Prvi mjesec provode potpuno pod zemljom, a zatim postepeno izlaze i uče tražiti hranu. Dok majka noću odlazi do termitskih kolonija, mužjak često čuva jazbinu – neobično vidljiva očinska uloga među mnogim sisarima.

Koristan susjed kojem prijeti pogrešna reputacija

IUCN aardwolfa vodi kao najmanje zabrinjavajuću vrstu, a populaciju smatra stabilnom. Rasprostranjen je široko i živi u brojnim zaštićenim područjima, ali lokalno ipak strada. Farmeri ga ponekad ubiju misleći da napada janjad ili perad, iako njegova prehrana i zubi nisu prilagođeni takvom lovu. Ugrožavaju ga i saobraćaj, psi te otrovi kojima se suzbijaju skakavci i termiti.

Zaštita aardwolfa znači očuvanje cijelog travnjačkog sistema: dovoljno termita, sigurnih jazbina i prostora bez neselektivnih pesticida. Svake noći uklanja ogromnu količinu kukaca, a pritom ne razara termitnjake.

Izvori

• IUCN Red List – Proteles cristata
• Animal Diversity Web – Aardwolf
• SANBI – Aardwolf assessment