Alpski kozorog – gospodar litica koji se vratio iz gotovo potpunog nestanka
Alpski kozorog (Capra ibex) stoji na uskoj kamenoj polici kao da gravitacija za njega vrijedi samo djelimično. Ova snažna divlja koza živi visoko u Alpama, iznad šumske granice i uz litice na koje se povlači pred opasnošću. Mužjaci nose masivne, unazad zakrivljene rogove s izraženim čvorovima, dok su ženke manje i imaju znatno kraće rogove. Početkom 19. stoljeća vrsta je bila gotovo istrijebljena. Nekoliko desetina preživjelih u području Gran Paradisa postalo je osnova iz koje su obnovljene populacije širom planinskog lanca.
Kopita napravljena za stijenu
Svako rascijepljeno kopito ima tvrd vanjski rub koji hvata sitne izbočine i mekši, elastični jastučić koji prijanja uz kamen. Prsti se mogu raširiti, pa kozorog raspoređuje težinu i na vrlo uskoj podlozi. Snažne noge omogućavaju velike skokove, ali životinja se najčešće kreće odmjereno i bira sigurnu putanju. Litica nije sportski izazov nego sklonište od vuka, risa i drugih predatora te put do trave koju drugi biljojedi teže dosežu.
Rogovi kao zapis života
Rogovi ne otpadaju svake godine kao jelenji parožci. Građeni su od koštane jezgre obavijene keratinom i rastu cijelog života. Kod mužjaka mogu dosegnuti približno metar, a izraženi prednji čvorovi ne predstavljaju jednostavan „godišnji prsten“. Starost se pouzdanije procjenjuje prema finijim zonama godišnjeg rasta. Veliki rogovi pokazuju snagu i pomažu u odmjeravanju suparnika, ali su istovremeno težak teret koji zahtijeva dovoljno hrane.
Ljeto visoko, zima na sunčanim padinama
Alpski kozorog ljeti koristi travnjake i kamenjare često iznad 2.500 metara, a zimi se premješta na niže ili osunčane strmine s manje dubokog snijega. Jede trave, zeljaste biljke, izdanke, lišajeve i iglice četinara. Mužjaci i ženke veći dio godine formiraju odvojene skupine. Odrasli mužjaci čuvaju energiju u mirnijim družinama, dok ženke s mladima biraju sigurnije, strmije terene.
Zimske borbe i proljetni mladi
Sezona parenja odvija se uglavnom u decembru i januaru. Mužjaci prije direktnog sukoba procjenjuju veličinu i držanje protivnika. Kada su izjednačeni, podižu se na zadnje noge i spuštaju rogove u snažnom udaru, ali debele rožnate površine raspoređuju silu. Nakon trudnoće od oko pet i po mjeseci ženka najčešće donosi jedno jare. Mladunče veoma brzo ustaje i slijedi je preko terena gdje nepokretna životinja ne bi dugo bila sigurna.
Vrsta spašena iz jednog utočišta
Intenzivan lov zbog mesa, rogova i navodnih ljekovitih dijelova sveo je kozoroga početkom 1800-ih na malu populaciju u današnjem Nacionalnom parku Gran Paradiso. Stroga zaštita, a zatim preseljenja životinja, vratili su ga u Italiju, Švicarsku, Francusku, Austriju, Njemačku i Sloveniju. IUCN ga danas vodi kao najmanje zabrinjavajuću vrstu, što je jedan od najupečatljivijih evropskih primjera uspješnog oporavka velikog sisara.
Uspjeh ipak ima novu slabost: mnoge obnovljene populacije potječu od malog broja osnivača i nose ograničenu genetičku raznolikost. Klimatsko zagrijavanje mijenja vrijeme rasta planinskih biljaka, smanjuje snijeg i može povećati bolesti i konkurenciju domaćih koza. Današnja zaštita zato uključuje genetičko praćenje, povezivanje planinskih koridora i sprečavanje kontakta sa zaraženom stokom. Kozorog se vratio na litice, ali njegova budućnost zavisi od cijelog živog alpskog krajolika.
Primjedbe
Objavi komentar