Američka pika – mali planinski zviždač koji sprema sijeno

Američka pika (Ochotona princeps) izgleda kao mješavina hrčka i sićušnog zeca, ali nije glodar. Pripada istoj grupi sisara kao zečevi i kunići. Živi visoko u planinama zapadne Sjeverne Amerike, gdje se između hladnih stijena čuje njen kratak i prodoran zvižduk.

Dom među stijenama

Pika najčešće naseljava sipare i velika polja razlomljenog kamenja uz planinske livade. Pukotine joj služe kao zaklon od grabljivica, ljetne vrućine i zimskog nevremena. Iako je mala, izuzetno je okretna i brzo nestaje među stijenama čim primijeti opasnost.

Za planinare je često lakše čuti piku nego je ugledati. Njen visoki poziv upozorava druge jedinke na opasnost i označava teritoriju.

Nije miš, nego rođak zeca

Kratke zaobljene uši, zdepasto tijelo i nevidljiv rep daju joj mišoliki izgled. Ipak, građa zuba i način probave pokazuju da pripada redu dvojezubaca, zajedno sa zečevima. Hrani se travama, cvijećem, papratima, lišćem i sitnim grančicama.

Ljetna žetva za dugu zimu

Tokom ljeta pika neumorno skuplja biljke i nosi ih u ustima do odabranog mjesta među stijenama. Tu ih suši na suncu i slaže u zalihe koje se nazivaju hrpe sijena. Fotografija iznad zato ne prikazuje piku s buketom, nego vrijednog planinskog „kosca“ koji sprema zimnicu.

Pojedine zalihe sadrže mnogo različitih biljaka. Pika ih premješta, provjetrava i čuva od vlage kako bi imala dovoljno hrane kada snijeg prekrije planinske livade.

Ne spava zimski san

Za razliku od mnogih malih planinskih sisara, pika ne hibernira. Zimu provodi aktivna u labirintu ispod kamenja i hrani se ljetnim zalihama. Debelo krzno i brz metabolizam pomažu joj da podnese veliku hladnoću, dok snježni pokrivač može djelovati kao izolacija iznad stijena.

Hladnoću voli, vrućinu teško podnosi

Prilagodbe koje piku griju zimi postaju problem tokom vrelih dana. Kada temperatura poraste, povlači se duboko među hladnije stijene i skraćuje vrijeme provedeno u potrazi za hranom. Zbog zagrijavanja klime neke populacije gube odgovarajuće hladno stanište ili se povlače na veće nadmorske visine.

Mala životinja, važan glas planine

Pike su dobar pokazatelj promjena u alpskim ekosistemima. Naučnici prate njihove zvižduke, tragove i hrpe sijena kako bi utvrdili gdje još žive i kako se planinska staništa mijenjaju.

• rođak je zeca, a ne miša,
• živi među siparima i planinskim stijenama,
• biljke suši i sprema kao sijeno,
• ne spava zimski san,
• lakše podnosi hladnoću nego veliku vrućinu.

Zanimljivost: jedan kratak zvižduk često je jedini znak da vas iz kamenja posmatra ova mala, savršeno kamuflirana životinja.

---

Fotografija: Frédéric Dulude-de Broin, putem Wikimedia Commons, licenca CC BY-SA 4.0. Izvor za osnovne činjenice: U.S. National Park Service.