Arabijski oriks – pustinjski jednorog koji se vratio iz nestanka u divljini
Arabijski oriks (Oryx leucoryx) bio je početkom 1970-ih istrijebljen u divljini, ali se vratio zahvaljujući pažljivom uzgoju i puštanju zaštićenih stada. Bijelo tijelo, tamne oznake na licu i dva duga gotovo ravna roga čine ga jednim od najupečatljivijih stanovnika Arabijskog poluotoka — i rijetkim primjerom da zaštita može preokrenuti nestanak.
.jpg)
Odakle priča o jednorogu?
Kada se oriks gleda sa strane, dva roga mogu se preklopiti i izgledati kao jedan. Vjerovatno su takvi prizori doprinijeli pustinjskim pričama o jednorogu. Rogovi nisu ukras: oba spola ih koriste u obrani i odmjeravanju snage. Tamne linije preko očiju i njuške smanjuju odsjaj i naglašavaju lice na gotovo bijelom tijelu.
Svijetla dlaka odbija sunčevu toplotu, a noge i donji dio tijela tamniji su. Oriks može dopustiti da mu tjelesna temperatura poraste tokom dana, čime manje troši vodu na hlađenje, a višak toplote otpušta kada noć zahladi.
Hod prema kiši
Hrani se travama, biljem, korijenjem i gomoljima. Može sedmicama opstati bez direktnog pijenja, dobijajući vlagu iz hrane i jutarnje rose. Stada prate miris i znakove udaljene kiše, jer kratko zelenilo nakon pljuska predstavlja dragocjen obrok.
Tokom najveće vrućine odmara u hladu ili plitkoj udubini, a kreće se u hladnijim satima. Dug put kroz otvorenu pustinju moguć je samo kada krajolik nije presječen ogradama i kada postoje sigurna područja bez progona.
Operacija koja je vratila vrstu
Pretjerani lov, posebno uz motorna vozila i moderno oružje, doveo je do nestanka posljednjih divljih jedinki do 1972. godine. Međunarodni program poznat kao „Operation Oryx“ ranije je okupio malu osnivačku grupu u ljudskoj skrbi. Njeni potomci postali su osnova za puštanja u Omanu, Saudijskoj Arabiji, Izraelu i drugim zaštićenim područjima.
Godine 2011. IUCN je arabijski oriks prebacio iz kategorije ugroženih u ranjive, nakon što je ranije bio označen kao izumro u divljini. To je historijski uspjeh, ali ne i kraj posla. Krivolov, ograđivanje staništa, suše i slaba genetska raznolikost i dalje mogu ponovo preokrenuti trend.
Povratak nije isto što i sigurnost
Arabijski oriks dokazuje da koordinirani uzgoj, zaštita staništa i dugoročno praćenje mogu vratiti vrstu. Međutim, broj u ograđenim kolekcijama nije zamjena za samoodrživa stada koja slobodno prate kišu. Pravi uspjeh je pustinja u kojoj bijeli „jednorog“ ponovo bira vlastiti put.
Primjedbe
Objavi komentar