Babirusa – divlja svinja čije kljove rastu kroz kožu njuške
Sjevernosulaveška babirusa (Babyrousa celebensis) nosi jedne od najčudnijih zuba među sisarima. Kod odraslog mužjaka gornji očnjaci ne izlaze iz usta prema dolje. Oni rastu prema gore, probijaju kožu na vrhu njuške i savijaju se unazad prema čelu. Zbog izgleda nalik rogovima životinja je dobila ime koje se prevodi kao „svinja-jelen“. Babirusa ipak nije ni jelen ni obična domaća svinja, nego posebna stara grana porodice Suidae, ograničena na nekoliko indonezijskih ostrva.
Zubi koji izlaze kroz njušku
Donji očnjaci rastu iz vilice na uobičajenijem mjestu i usmjereni su prema gore, dok gornji prolaze kroz posebne otvore u koži. Oni ne „buše“ njušku iznenada: područje iznad zuba razvija se bez čvrstog pokrova, pa rast prati prirodan anatomski put. Kljove rastu tokom života i mogu se zakriviti prema čelu, ali se često istroše ili polome. Ženke imaju mnogo manje očnjake koji uglavnom ne probijaju kožu.
Čemu služe ogromne kljove?
Popularna priča kaže da gornje kljove štite oči u borbi, ali one su relativno krhke i mužjaci ih ne koriste kao glavne mačeve. Kada se sukobe, podižu se na zadnje noge i udaraju prednjim nogama, guraju tijelom te koriste čvršće donje očnjake. Velike zakrivljene kljove vjerovatno imaju važnu ulogu u pokazivanju zrelosti i kvaliteta mužjaka. Njihov tačan evolucijski značaj još nije potpuno razjašnjen.
Šumska svinja koja voli vodu
Babirusa živi u tropskim šumama, močvarama i uz riječne obale Sulawesija i obližnjih ostrva. Dobro pliva i može prelaziti vodene kanale. Aktivna je danju, a u najtoplijim satima odmara u hladu ili se valja u blatu. Duge, relativno vitke noge nose tijelo kroz gustu vegetaciju. Koža je sivkasta i gotovo gola, s vrlo rijetkom dlakom, zbog čega odrasla životinja djeluje kao da je izlivena od tamnog metala.
Plodovi, lišće i tvrdi zalogaji
Ova svinja jede otpalo voće, lišće, korijenje, gljive, kukce i druge dostupne zalogaje. Za razliku od mnogih svinja, nema dobro razvijenu kost u njušci za snažno prevrtanje tvrdog tla, pa više skuplja hranu s površine i kopa u mekanoj zemlji. Snažne vilice mogu lomiti tvrde orahe. Posjećuje i slana tla ili izvore bogate mineralima, gdje se može okupiti više inače povučenih jedinki.
Mala porodica za jednu svinju
Ženke se mogu kretati u manjim grupama s mladima, dok su odrasli mužjaci često samotnjaci. Nakon trudnoće od približno pet mjeseci ženka najčešće rađa jedno ili dva praseta. To je vrlo malo u poređenju s leglom domaće svinje. Mladunci nemaju uzdužne pruge tipične za brojne druge divlje svinje, a rano počinju slijediti majku i kušati čvrstu hranu.
Ostrvska vrsta pod snažnim pritiskom
Sjevernosulaveška babirusa na IUCN-ovoj listi ima status ranjive vrste. Krčenje i usitnjavanje šuma, rudnici, putevi i lov radi mesa smanjuju populacije, iako je zakonski zaštićena. Žičane zamke postavljene za druge životinje također je ubijaju. Ostrvski raspon znači da se izgubljena populacija ne može jednostavno nadomjestiti doseljavanjem iz udaljene kontinentalne šume.
Za opstanak su potrebni zaštićeni šumski koridori, nadzor tržišta mesa, uklanjanje zamki i saradnja sa selima uz stanište. Zoološki programi čuvaju rezervnu populaciju, ali ne mogu zamijeniti evolucijsku priču koja se odvija samo na indonezijskim ostrvima. Babirusine kljove izgledaju fantastično, no još je važnije sačuvati šumu u kojoj one imaju prirodnu ulogu.
.jpg){kind=link}
Primjedbe
Objavi komentar