Bačvooka riba – dubokomorsko čudo koje gleda kroz vlastitu prozirnu glavu
Bačvooka riba, Macropinna microstoma, ima lice koje lako prevari posmatrača. Dvije tamne tačke iznad malih usta izgledaju kao oči, ali su zapravo nosni otvori. Prave oči su velike zelene cijevi smještene unutar prozirne, tečnošću ispunjene kupole na vrhu glave. Ova riba duga svega oko 15 centimetara živi u polumraku sjevernog Tihog okeana i predstavlja jednu od najneobičnijih prilagodbi vida u dubokom moru.
Oči poput dvije zelene cijevi
Naziv „bačvooka“ dolazi od cjevastog oblika očiju, svojstvenog više riba iz porodice Opisthoproctidae. Takav oblik sakuplja ono malo svjetlosti koje prodire do okeanske zone sumraka. Zelena boja vjerovatno potiče od pigmenta koji filtrira svjetlost s površine. Time se može povećati kontrast slabašnih bioluminiscentnih signala životinja iznad ribe, posebno kada bi njihov sjaj inače bio sakriven pozadinskim osvjetljenjem.
Dugo se vjerovalo da su oči nepomično usmjerene prema gore. To je stvaralo očigledan problem: kako riba vidi zalogaj kada ga približi ustima okrenutim naprijed? Snimci živih jedinki i proučavanje pažljivo prikupljenog primjerka pokazali su odgovor. Oči se unutar kupole mogu zakrenuti iz uspravnog u prednji položaj. Riba prvo traži siluetu ili sjaj iznad sebe, a zatim okreće pogled naprijed dok prilazi hrani.
Prozirni štit, a ne staklena lobanja
Popularni opis „prozirna lobanja“ nije sasvim precizan. Providan je meki štit koji prekriva gornji dio glave i zatvara komoru ispunjenu tečnošću; koštane i druge unutrašnje strukture nisu nestale. Štit propušta svjetlost do očiju, ali ih istovremeno fizički štiti. Kod riba izvučenih mrežom ova nježna kupola često se ošteti, pa je naučnicima decenijama bio poznat samo nepotpun izgled vrste opisane još 1939. godine.
Lebdenje u okeanskom sumraku
Bačvooka riba rasprostranjena je u sjevernom Pacifiku, od Beringovog mora i Japana do voda uz Kaliforniju i Baja Californiju. Nalazi postoje u širokom dubinskom rasponu, ali se žive jedinke često posmatraju oko 600 do 800 metara. Tu je sunčeva svjetlost vrlo slaba, pritisak velik, a obroci nisu redovni. Široke, gotovo vodoravne prsne peraje omogućuju joj da lebdi veoma mirno, trošeći malo energije dok pregledava prostor iznad sebe.
MBARI-jeva vozila na daljinsko upravljanje snimila su ribu kako miruje u vodi, a zatim precizno manevriše. Takvo ponašanje odgovara lovcu iz zasjede, ne brzom progonitelju. Mala usta sugerišu sitan plijen: zooplankton, račiće i druge meke organizme. Njena najveća tajna ipak je moguća veza sa sifonoforama, kolonijalnim žarnjacima čiji dugi pipci djeluju poput lebdećih mreža.
Krade li hranu iz živih mreža?
Istraživači pretpostavljaju da bačvooka riba pažljivo prolazi među pipcima sifonofore i uzima kopepode ili druge životinje koje su se već uhvatile. Prozirna kupola tada bi mogla štititi osjetljive oči od žarnih ćelija. Ova ideja dobro povezuje anatomiju, sadržaj probavnog sistema i opaženo ponašanje, ali treba je predstavljati kao naučnu hipotezu, ne kao potpuno potvrđenu naviku. Direktno hranjenje u prirodi izuzetno je teško snimiti.
I sam naučni naziv opisuje građu: macro upućuje na veliko, pinna na peraju, a microstoma znači mala usta. Uprkos upečatljivom izgledu, o razmnožavanju, rastu i životnom vijeku vrste zna se vrlo malo. Ne postoji poznat usmjereni ribolov, ali dubokomorske mreže mogu slučajno uhvatiti jedinke i uništiti upravo onaj prozirni štit koji je ključan za razumijevanje njihovog života.
Pogled u još nepoznat svijet
Bačvooka riba nije neuspjeli eksperiment prirode nego precizno rješenje problema života s gotovo nikakvim svjetlom. Cjevaste oči hvataju slabe zrake, zeleni pigment izdvaja korisne signale, rotacija mijenja smjer pogleda, a kupola čuva cijeli sistem. Činjenica da je ova građa pravilno opisana tek nakon snimanja živih riba pokazuje koliko dubokomorski primjerak može zavarati kada ga posmatramo izvan njegovog pritiska i staništa.
Primjedbe
Objavi komentar