Bongo – šumska antilopa sa bijelim prugama i spiralnim rogovima
Bongo (Tragelaphus eurycerus) jedna je od najkrupnijih, najšarenijih i najtajanstvenijih šumskih antilopa Afrike. Njegovo kestenjastocrveno krzno presijecaju svijetle uspravne pruge, dok se iznad velikih ušiju uzdižu snažni spiralni rogovi. Uprkos veličini i upečatljivom izgledu, bongo se izuzetno vješto skriva u gustoj vegetaciji, pa ga čak i istraživači rijetko vide u prirodi.
Prugasta kamuflaža u zelenom svijetu
Tijelo bonga prekriveno je sjajnim krznom boje kestena ili bakra. Na bokovima ima između 10 i 15 uspravnih bjelkastožutih pruga koje razbijaju obris životinje među sjenama, granama i uskim snopovima svjetlosti u šumi. Na licu se ističe bijela oznaka u obliku slova V, a svijetle šare nalaze se i na obrazima, grudima i nogama. Odrasli mužjaci s godinama postaju tamniji, ponekad gotovo crnosmeđi, dok ženke uglavnom zadržavaju življu crvenkastu boju.
Bongo je najveća afrička šumska antilopa. Ženke obično teže oko 210 do 235 kilograma, dok mužjaci mogu imati od 240 do više od 400 kilograma. Tijelo mu je zdepasto, a noge nešto kraće nego kod antilopa otvorenih savana, što mu pomaže pri kretanju kroz gusto rastinje.
Rogove nose i mužjaci i ženke
Za razliku od većine srodnih spiralnorogih antilopa, kod bonga rogove imaju oba spola. Rogovi su blago uvijeni, nagnuti unazad i mogu narasti približno od 75 do 99 centimetara. Mužjaci imaju deblje i snažnije rogove, dok su rogovi ženki uži i uglavnom paralelniji. Kada prolazi kroz zapletenu vegetaciju, bongo podigne njušku i položi rogove uz leđa kako se ne bi zakačili za grane i lijane.
Dvije podvrste u afričkim šumama
Postoje dvije priznate podvrste. Zapadni ili nizijski bongo (T. e. eurycerus) rasprostranjen je u odvojenim šumskim područjima zapadne i centralne Afrike. Istočni ili planinski bongo (T. e. isaaci) prirodno živi samo u nekoliko planinskih šuma Kenije.
Bongu odgovaraju prašume, guste šume, šumsko-savanski mozaici i područja s bambusom i obiljem niskog rastinja. Posebno rado koristi dijelove šume u kojima se nakon pada stabala, požara ili drugih prirodnih promjena pojavila mlada vegetacija. Velike uši pružaju mu odličan sluh, a kada osjeti opasnost, brzo nestaje među grmljem i ostaje nepomičan u zaklonu.
Biljojed koji traži prirodnu so
Bongo jede mlado lišće, travu, izdanke, cvijeće, grančice, koru, korijenje i plodove. Dugim i pokretljivim jezikom privlači lišće, a rogovima može saviti ili slomiti višu granu. Redovno posjećuje prirodna slana tla jer su mu so i drugi minerali neophodni. Zabilježeno je čak i da gricka nagorjelo drvo bogato mineralima.
Aktivan je tokom dana i noći, ali najčešće u sumrak i u mirnim noćnim satima. Ženke i mladunci žive u manjim grupama, dok odrasli mužjaci često lutaju sami i pridružuju se ženkama tokom parenja.
Jedno mladunče nakon duge trudnoće
Trudnoća traje približno devet i po mjeseci, odnosno oko 282 do 285 dana. Ženka najčešće rađa jedno mladunče teško približno 19 kilograma. Tele prve dane provodi skriveno u vegetaciji, a majka mu dolazi radi dojenja. Takvo ponašanje smanjuje mogućnost da ga pronađu leopardi, hijene, pitoni i drugi predatori.
Planinski bongo na rubu opstanka
Vrsta bongo globalno je na Crvenoj listi IUCN-a označena kao gotovo ugrožena, uz opadajući trend populacije. Međutim, kenijski planinski bongo zasebno je svrstan među kritično ugrožene podvrste. Njegove preostale divlje skupine malobrojne su i međusobno izolovane.
Najveće prijetnje predstavljaju sječa i pretvaranje šuma u poljoprivredno zemljište, krivolov, žičane zamke, lov pomoću pasa i bolesti prenesene s domaćih životinja. Zaštita bonga zato zavisi od očuvanja velikih povezanih šuma, suzbijanja ilegalnog lova i pažljivo vođenih programa uzgoja i povratka planinskih bonga u prirodu.
Primjedbe
Objavi komentar