Carski tamarin – mali primat s veličanstvenim bijelim brkovima
Carski tamarin (Saguinus imperator) jedan je od najupečatljivijih malih primata Južne Amerike. Njegovo tijelo može stati na podlakticu odraslog čovjeka, ali dugi, bijeli brkovi daju mu izgled ozbiljnog šumskog vladara. Smatra se da je dobio ime po njemačkom caru Wilhelmu II, poznatom po sličnim brkovima. Ipak, iza otmjenog izgleda krije se živahna, društvena i izuzetno spretna životinja koja gotovo čitav život provodi među granama Amazonske prašume.
Malen rastom, velik po izgledu
Tijelo carskog tamarina dugo je približno od 23 do 26 centimetara, dok rep može biti dug od oko 36 do 42 centimetra. Težak je svega nekoliko stotina grama. Krzno mu je uglavnom sivo, uz žućkaste nijanse na leđima, tamne šake i stopala te crvenkastosmeđi rep. Najpoznatiji ukras su, naravno, bijeli brkovi koji se šire s obje strane njuške i mogu dosezati do prsa. Mužjaci i ženke izgledaju veoma slično.
Život u krošnjama Amazona
Ovaj primat živi u jugozapadnom dijelu Amazonskog bazena, na području Perua, Brazila i Bolivije. Nastanjuje nizijske, planinske, sekundarne i sezonski poplavljene šume. Aktivan je tokom dana i većinu vremena provodi na drveću, gdje se brzim skokovima kreće između grana. Umjesto ravnih noktiju kakve imaju mnogi primati, carski tamarin na gotovo svim prstima ima kandžice. One mu pomažu da se čvrsto drži za koru i sigurno kreće po uskim granama; jedino veliki nožni prst ima pravi nokat.
Porodična grupa djeluje kao tim
Carski tamarini obično žive u proširenim porodičnim grupama od dvije do osam jedinki, iako grupa ponekad može imati čak petnaest članova. Zajedno traže hranu, odmaraju se i paze na opasnost. Zanimljivo je da se mogu udruživati i s drugim vrstama tamarina, naročito sa sedlastim tamarinima. Dvije vrste razmjenjuju glasovne pozive i usklađuju kretanje kroz šumu. Takva saradnja vjerovatno im olakšava pronalaženje hrane i pravovremeno otkrivanje grabljivaca.
Voće, insekti i slatki sok drveta
Iako je malen, carski tamarin ima raznovrstan jelovnik. Najčešće jede voće, ali traži i cvjetove, nektar, biljne sokove i smolu. Važan izvor bjelančevina predstavljaju skakavci, tvrdokrilci, mravi, pauci i drugi beskičmenjaci. Povremeno može pojesti sitnog guštera, žabu ili ptičje jaje. Mala tjelesna masa omogućava mu da dođe do tankih završnih grana koje ne mogu nositi veće majmune.
Očevi nose najveći dio tereta
Porodična briga kod carskih tamarina posebno je zanimljiva. Nakon trudnoće od približno 140 do 145 dana ženka najčešće rađa dva mladunca, rjeđe jednog ili tri. Mužjaci pomažu već pri porodu, a zatim najveći dio vremena nose bebe na leđima. Majka ih preuzima prvenstveno radi dojenja. Mladunci se tako prenose oko šest do sedam sedmica, a od mlijeka se odvikavaju nakon dva do tri mjeseca. U njihovom odgoju mogu pomagati i drugi članovi grupe.
Brkovi nisu zaštita od nestanka šume
Carski tamarin može živjeti između 10 i 20 godina, ali njegov opstanak zavisi od očuvane šume. Krčenje Amazona uništava stabla na kojima se hrani, kreće i skriva, dok dodatnu prijetnju predstavlja hvatanje životinja za trgovinu egzotičnim ljubimcima. Njegova privlačna pojava ne znači da je pogodan kućni ljubimac: riječ je o divljem, izrazito društvenom primatu kojem su potrebni porodična grupa i prostrano šumsko stanište.
Primjedbe
Objavi komentar