Crvena lisica – prilagodljivi lovac i brižni roditelj

Crvena lisica (Vulpes vulpes)-Vole da se igraju i brižni su roditelji. Igraju se međusobno, ali i sa drugim životinjama. Jedna od omiljenih igračaka su im loptice, ali pošto je u divljini teško pronaći savršenu lopticu, lisice će često ukrasti jednu sa golf igrališta. Jedna lisica je nedavno u Švicarskoj postala opsjednuta krađom loptica da je čak ni igrači nisu mogli prestrašiti.

U drugom slučaju lisica je svaku noć krala kugle za boćanje jednog Francuza, a toliko se voljela igrati s njima da je uvijek ignorisala obližnji kokošinjac. Lisice se reprodukuju jednom godišnje, a ženka okoti od jednog do 11 štenaca (prosjek je šest), koji su rođeni slijepi i ne otvaraju oči sve do devetog dana nakon rođenja. Tokom tog vremena ostaju u brlogu sa ženkom koja ih ne ispušta iz vida, dok mužjak donosi hranu. Oni žive sa svojim roditeljima sve dok ne napune sedam mjeseci.

Lisica štiti svoje štence s iznenađujućom odanosti, a to potvrđuje i jedan primjer koji se nedavno desio u Engleskoj. Naime, jedno štene lisice je uhvaćeno u zamku i bilo zarobljeno čak 2 sedmice, ali je preživjelo jer mu je majka svaki dan donosila hranu. Lukava u bajkama, lisica je oprezna i teško je možemo iznenaditi, a snalazi se i u šumi, na livadi, u selu, čak i u gradu, od nizina do planina. Nažalost, žrtva je lovaca, ali i bjesnoće. Lisica je najrašireniji divlji predstavnik skupine pasa u Europi.

Lako je prepoznajemo po ušiljenoj njušci i gustom, crvenkasto-žutom do crveno-smeđem krznu s leđne strane. S trbušne strane i na vratu je bijela. Crni su joj donji dio nogu i šape pa izgleda kao da nosi crne cipelice. Dugačak i kitnjast rep od 40-ak cm, što je više od polovice dužine tijela, očarava. Lisica je samotna životinja i rijetko ćemo je susresti iako živi u okolici. Vrlo je oprezna i čekat će koliko treba, skrivena iza ugla, dok se ne uvjeri da nema opasnosti.

Lisica najviše lovi glodavce, ali jede sve što može uhvatiti: zečeve, ptice, ribe, kukce, čak i žabe i guštere, a ne smeta joj ni strvina, posebno s ceste. Vrlo će rijetko napasti veće životinje. Voli i bobice, voće, a ne poseže za otpadom. Svoj najčešći plijen, miša, lisica lovi tako da ga neprimjetno čeka te naglo skoči na njega. Kao i mnogi sisavci, lisica održava svoj teritorij s kojeg tjera druge lisice, a na njemu borave obiteljske grupe. Veličina teritorija ovisi o plijenu i dostupnosti jama za kopanje.

One joj služe za odmor, bijeg i razmnožavanje, ali najčešće ne kopa sama, već ih preuzima od jazavaca. Uvijek se pobrine da iz brloga ima nekoliko izlaza u slučaju opasnosti. Lisica se pari u siječnju i veljači, i to s više mužjaka, od kojih jedan ostaje uz nju i pomaže joj podizati mladunca. Nakon pedesetak dana lisica koti od tri do pet slijepih lisičića vunaste, sivo-smeđe dlake. Otvaraju oči nakon dva tjedna, a nakon mjesec dana izlaze iz jazbine.