Crvena riječna svinja – šarena njuška vlažnih afričkih šuma
Crvena riječna svinja (Potamochoerus porcus) nosi hrđavocrveno krzno, bijelu prugu po leđima i duge čuperke na šiljastim ušima. Zbog tih boja često je nazivaju najšarenijom divljom svinjom. Pripada porodici Suidae i jedna je od dvije živuće vrste roda Potamochoerus. Druga je grmolika svinja (P. larvatus), pa naziv „crvena riječna svinja“ nije samo opis bilo koje crvenkaste svinje uz vodu, nego pripada tačno određenoj zapadnoafričkoj i srednjoafričkoj vrsti. Njena građa savršeno odgovara životu u vlažnom podrastu.
Maska, resa i zaštitni „štitovi“
Boja odraslih varira, ali zapadne populacije često imaju izraženo riđu dlaku, tamne noge, bijele obraze i usku bijelu grivu od potiljka prema repu. Crno-bijele oznake na licu podsjećaju na masku, a vrh svakog lista uha završava dugom resom. Oba spola nose oštre očnjake, dok mužjaci imaju uočljive koštane izbočine i zadebljanja na njušci. Ona ublažavaju udarce kljova tokom sukoba. Snažno, zbijeno tijelo može težiti od oko 45 do 129 kilograma.
Šuma mora pružiti zaklon
Rasprostranjena je kroz kišni šumski pojas zapadne i srednje Afrike. Nastanjuje prašume, galerijske šume uz rijeke, rubove močvara, vlažne savane i sekundarnu vegetaciju, ali se rijetko udaljava od gustog pokrova, mekog tla i vode. Dobro pliva i rado se valja u blatu. Prilagodljiva je poremećenim krajolicima: može koristiti obnovljenu šumu i obrađena područja uz šumski rub, naročito ondje gdje je nestalo velikih grabežljivaca.
Njuška kao plug i detektor
Ova svinja je svejed. Osjetljivim diskom na kraju njuške nanjuši hranu, zatim ore tlo tražeći korijenje, gomolje, gljive i beskičmenjake. Jede i otpalo voće, sjemenke, trave, orahe, puževe, jaja, sitne gmizavce i strvinu. Zabilježeno je da prati čimpanze kako bi pokupila ispuštene plodove te pretražuje slonovski izmet zbog neprobavljenih sjemenki. Takva prilagodljivost pomaže joj preživjeti promjene, ali posjete manioki, kukuruzu i drugim usjevima izazivaju sukob s ljudima.
Tragovi koji mijenjaju šumski pod
Dok traži obrok, svinja podiže lišće, okreće grumenje i miješa površinski sloj tla. Iza skupine ostaje čitava mreža prekopanih mjesta, blatnih udubljenja i ugaženih prolaza. Takvo kretanje utječe na raspored sjemenki i sitnih organizama, a izmet vraća hranjive tvari u šumu. Istovremeno je važan plijen leoparda, pitona i drugih velikih grabežljivaca. Kada osjeti opasnost, može potrčati prema gustom raslinju ili vodi; odrasli članovi skupine ponekad zajednički štite praščiće. Dakle, nije samo upečatljiv stanovnik šume nego aktivni sudionik procesa na šumskom podu.
Glasna porodica u noćnoj smjeni
Najaktivnija je u sumrak i noću, premda u sigurnoj, zasjenjenoj šumi može tražiti hranu i danju. Većina jedinki živi u porodičnim skupinama, često s jednim dominantnim mužjakom, nekoliko ženki i mladima; skupina obično broji do dvanaest članova, ali može biti veća. Životinje stalno razmjenjuju gunđanje, cviljenje i druge glasove. Često korištene staze označavaju mirisom iz žlijezda, a kljovama urezuju tragove u koru. Ako se dvije skupine sretnu, uspravna leđna griva, položaj ušiju i udarci njuškom prenose upozorenje.
Prugasti praščići u gnijezdu
Razmnožavanje je često usklađeno s vlažnijim dijelom godine, kada hrane ima više. Nakon trudnoće od približno 120 do 130 dana ženka u zaklonjenom gnijezdu od trave najčešće donese tri do šest mladih. Praščići nisu jednobojno crveni: tamno krzno presijecaju svijetle uzdužne pruge i pjege koje ih skrivaju među sjenama šumskog poda. Majka ih doji i čuva, a dominantni mužjak također može braniti mladunce. Kako rastu, mladalački uzorak nestaje i razvija se upečatljiva odrasla boja.
Prilagodljiva, ali intenzivno lovljena
Crvena riječna svinja klasificirana je kao najmanje zabrinjavajuća i prisutna je u brojnim zaštićenim područjima. Krčenje ponekad stvara gustu sekundarnu vegetaciju i usjeve kojima se može hraniti, pa lokalno čak postaje brojnija. To ipak ne znači da je svuda sigurna. Među najčešće je lovljenim sisarima u dijelovima srednje Afrike, i zbog mesa i zbog odmazde za štetu na poljima. Održivo upravljanje lovom, očuvanje povezanih šuma i zaštita usjeva bez neselektivnih zamki potrebni su da ova prilagodljivost ostane prednost, a ne uvod u budući pad.
Primjedbe
Objavi komentar