Dabar – graditelj brana koji mijenja cijeli pejzaž
Dabar je vodena i kopnena životinjska vrsta i najveći glodar sjeverne polulopte. Nalazi se na najvišem stepenu razvoja po svojoj veličini, tjelesnoj građi i sposobnosti. Kao i svi glodari, tako i dabrovi imaju četiri moćna sjekutića izrasla u obliku dlijeta. Zahvaljujući upravo tim jakim zubima, dabrovi mogu obarati čitava stabla, vješto ih raskomadati i upotrijebiti ih bilo za hranu, bilo za izgradnju svojih brana, koje redovno predstavljaju pravo majstorstvo u građevinarstvu.
Hrane se isključivo drvećem, grančicama ili mladicama, kao i korijenjem vodenih biljki. Dabrovi žive u vodi i vrlo su aktivni tokom čitave zime. Zbog toga im je potrebno riječno korito dosta duboko da se tokom zime ne smrzne do dna. Branu grade da bi podigli nivo vode u jezeru ili u potoku gdje žive! Za izgradnju svoje brane dabar upotrebljava drvo vrbe, johe ili drugo šiblje koje slaže po dnu potoka. To sve skladno povezuje muljem i kamenjem.
Kad brana malo izraste u visinu, dabar reda grančice i mlade stabljike i uspravno i vodoravno. Najčešće grane puste korijen, a stabljike ili grančice se isprepliću, te brana bude još čvršća i otpornija. Da prereže drvo, dabar najprije snažno zagrize svojim sjekutićima i na drvetu načini dva ureza, jedan iznad drugoga. Potom glođe drvo između ureza. Da bi pregrizao grančicu debelu tri centimetra, dabar treba zagristi samo jedanput ili dvaput.
Najčešća građa koju upotrebljava je drveće debljine 20 do 25 centimetara. Jedno tako debelo dabar je u stanju pripremiti i prerezati za samo jednu noć. Dabar gotovo uvijek uzima mekano drvo, kao što je, na primjer, jasika, sjevernoamerička topola, joha, vrba i breza. Pošto dabrovi jedu isključivo liku, unutarnji sloj kore izdanaka drveća ili korijenja, oguljene stabljike ili korijenje upotrebljava za pojačavanje zidova svojih brana.
Dabrova brana je prosječno visoka oko dva metra, ali može biti dugačka i do 300 metara! Dabrova jazbina obično je stan-koliba izgrađena na obali rijeke ili potoka, šibljiku, u plićaku, u bari ili močvari. Pod takvog skrovišta obavezno se nalazi iznad nivoa vode i sav je pokriven usitnjenim iverjem. Ulaz u skrovište uvijek se nalazi pod vodom. Na izmaku ljeta i tokom jeseni dabrovi skupljaju hranu i ostavljaju je za duge zimske dane.
Zato se u neposrednoj blizini njihova skloništa mogu naći naslagano korijenje žbunja, grane i grančice, dok su deblji panjevi i čitave klade brižljivo poredani. Takve rezerve hrane dabrova dostižu visinu i do 1,5 metara i sadrže na stotine grana ili mladih stabala.
Primjedbe
Objavi komentar