Dhole – azijski divlji pas koji lovi u složnim čoporima
Dhole, azijski divlji pas ili crveni pas, nije ni vuk ni podivljali domaći pas. To je posebna vrsta Cuon alpinus i jedini danas živi predstavnik roda Cuon. Vitko tijelo, zaobljene uši, riđocrveno krzno i gust rep s tamnim vrhom daju mu prepoznatljiv izgled. Ipak, njegova najveća posebnost nije boja, nego izuzetno složen društveni život u kojem opstanak zavisi od saradnje cijele grupe.
Pas koji zviždi kroz šumu
Dhole koristi cviljenje, kratke laveže, krikove i druge glasove, ali najpoznatiji je po prodornom zviždu. Taj se poziv dobro prenosi kroz gustu vegetaciju i pomaže razdvojenim članovima grupe da ostanu u kontaktu. Istraživanja su pokazala da se zvižduci pojedinih životinja razlikuju, pa članovi mogu prepoznavati ko se javlja. Zbog toga je dobio nadimak „zviždeći lovac”.
Grupe su promjenjive: veći klan može se privremeno podijeliti u manje lovne družine, a zatim ponovo okupiti. Članovi zajedno odgajaju mladunce, čuvaju jazbinu i donose hranu ženki i potomstvu. Terensko istraživanje u rezervatu Bandipur pratilo je grupu s prosječno oko osam odraslih, dok je s mladuncima prosjek iznosio šesnaest. To nije univerzalni broj, nego dobar primjer koliko zajednica može biti velika.
Jazbine se često nalaze među stijenama, u šupljinama ili blizu vodotoka. Nakon približno dva mjeseca skotnosti ženka rađa leglo, a ostali odrasli pomažu u hranjenju. Mladunci prvo ostaju uz sigurno skrovište; kasnije prate grupu i kroz igru uče signale, odnose i lovne vještine. U Bandipuru su mladi izlazili iz jazbine sa 70 do 80 dana, a oko sedmog mjeseca već su aktivno učestvovali u obaranju plijena. Zajednička briga daje mladima više čuvara i hranitelja, ali istovremeno znači da pad broja odraslih može oslabiti cijelu generaciju.
Brz i uporan grupni lovac
Glavni plijen čine srednje veliki i veliki papkari, među kojima su jeleni, divlje svinje i različite divlje koze ili goveda, zavisno od područja. Dhole može pojesti i sitnije sisare, ptice, gmizavce ili beskičmenjake. Lovci se usklađuju bez mnogo otvorenih sukoba: dio grupe prati, drugi presijeca put, a izdržljivost im omogućava da dugo gone plijen.
Takva saradnja omogućava životinji teškoj približno 10 do 20 kilograma da savlada znatno veći plijen. U prirodi se, međutim, svaki lov ne završava uspjehom. Dhole dijeli prostor s tigrovima, leopardima i drugim velikim grabljivcima, koji mogu preuzeti ulov ili predstavljati direktnu opasnost. Zato klan stalno usklađuje potragu za hranom, odmor, zaštitu mladih i izbjegavanje snažnijih konkurenata.
Od planina do tropskih šuma
Nekada je vrsta naseljavala ogroman dio Azije. Danas su preostale populacije rasute uglavnom kroz južnu i jugoistočnu Aziju, s važnim uporištima u Indiji te dijelovima Nepala, Butana i Tajlanda. Može živjeti u suhim i vlažnim šumama, travnatim šumskim mozaicima, šikarama i planinskim područjima, ali su mu potrebni plijen, zaklon i dovoljno povezan prostor.
Rasparčavanje staništa posebno je opasno društvenom grabljivcu. Put, naselje ili poljoprivredna zona mogu presjeći kretanje između šuma, smanjiti dostupnost papkara i izolovati male grupe. Genetičko istraživanje indijskih populacija potvrdilo je demografski pad i izraženu diferencijaciju između područja, što pokazuje da očuvanje koridora nije samo crtanje zelenih linija na karti: ono omogućava stvarno kretanje i razmjenu gena.
Zašto je dhole ugrožen?
Međunarodna unija za očuvanje prirode vodi dhole kao ugroženu vrstu. Globalne procjene su nesigurne jer je životinju teško prebrojati, ali najčešće se navodi manje od 2.500 zrelih jedinki. Broj opada zbog nestanka i usitnjavanja staništa, smanjenja prirodnog plijena, progona nakon napada na stoku te bolesti koje prenose domaći i napušteni psi. Bjesnilo, štenećak i druge infekcije mogu brzo pogoditi društvenu grupu.
Zaštita zato traži više od jednog ograđenog rezervata. Potrebni su povezani šumski predjeli, obnova populacija plijena, vakcinacija i kontrola domaćih pasa uz zaštićena područja, smanjenje sukoba sa stočarima i zajedničko praćenje preko državnih granica. Kada nestane dhole, šuma ne gubi samo rijetkog psa. Gubi grupnog predatora koji utiče na kretanje i brojnost biljojeda, a time i na ravnotežu čitavog ekosistema.
Primjedbe
Objavi komentar