Dik-dik – sedam vrsta minijaturnih antilopa roda Madoqua
Dik-dik nije naziv jedne vrste, nego skupine sićušnih afričkih antilopa iz roda Madoqua. Ta razlika je važna jer stariji priručnici i mnoge popularne stranice navode četiri vrste, dok aktuelna Mammal Diversity Database Američkog društva mamologa priznaje sedam. Zajednički izgled ipak je lako prepoznati: tanki udovi, zaobljena leđa, velike oči i uši, kratki rep te uska, izdužena njuška. Ime oponaša prodoran alarmni poziv koji životinja ispušta dok cik-cak trči prema trnovitom zaklonu.
Sedam vrsta, dvije grane
Savremena baza razvrstava rod u dva podroda. Podrod Madoqua čine Saltov dik-dik (M. saltiana) i srebrni dik-dik (M. piacentinii). Podrod Rhynchotragus obuhvata Güntherov (M. guentheri), Kirkov (M. kirkii), naivaški ili Cavendishev (M. cavendishi), damarski (M. damarensis) i ugogoški dik-dik (M. thomasi). Zajedno pretežno nastanjuju suhe šikare i otvorene šume istočne Afrike, dok damarski dik-dik doseže Namibiju i jugozapad Angole. Posljednje tri forme dugo su uključivane u šire shvaćenu vrstu M. kirkii, pa se stari nazivi i dalje pojavljuju uz fotografije, karte i procjene brojnosti. Zato podatak o „dik-diku“ treba vezati uz tačno ime i geografsku populaciju.
Antilopa veličine većeg zeca
Zavisno od vrste i spola, odrasli dik-dik najčešće teži približno dva do šest kilograma i visok je oko 30 do 45 centimetara u ramenima. Ženka je obično malo veća, dok samo mužjak ima kratke, prstenaste rogove, često skrivene uspravnim čuperkom dlake na čelu. Sivosmeđa ili crvenkasta leđa stapaju se sa suhim granjem, a svjetliji trbuh ublažava sjenu ispod tijela. Velike oči i uši rano otkrivaju pokret, dok sitna kopita i poznate staze omogućavaju brz ulazak u otvor između trnova koji veći progonitelj ne može slijediti.
Njuška kao mali rashladni uređaj
Izdužena, pokretljiva njuška naročito je izražena kod vrsta podroda Rhynchotragus. Vlažna sluznica povećava isparavanje, pa krv može izgubiti dio toplote prije povratka prema ostatku glave. To pomaže životinji aktivnoj u suhim i vrućim šikarama. Dik-dik je vrlo izbirljiv brstač: uzima nježne listove, pupoljke, cvjetove, mahune, plodove i mlade biljke, a gruba trava čini mali dio jelovnika. Vodu mjesecima može dobivati iz sočne hrane i rose, bez odlaska na otvoreno pojilište gdje bi bio izložen predatorima.
Par koji piše mirisne granice
Dobro proučeni Kirkovi i Güntherovi dik-dikovi uglavnom žive u trajnim parovima na malom području s gustim zaklonom. Partneri ne moraju cijeli dan hodati jedan uz drugoga, ali zajedno održavaju mrežu prolaza i mjesta za obilježavanje. Mirisne žlijezde ispred očiju ostavljaju sekret na grančicama. Pri takozvanoj ceremoniji izmeta ženka prvo mokri i ostavlja izmet, nakon čega mužjak njuši mjesto, prekriva trag vlastitim oznakama i ponovo obilježava biljku. Takva poruka susjedu često spriječi fizički sukob, što je važno za životinju kojoj bi i mala povreda noge bila opasna.
Jedno mladunče, brzo odrastanje
Kod najbolje istraženih vrsta gravidnost traje oko pet i po do šest mjeseci, a rađa se jedno mladunče. Ono prve sedmice provodi nepomično u zaklonu; majka dolazi kratko dojiti kako miris i kretanje ne bi privukli pažnju. Mladi brzo raste i prije rođenja sljedećeg potomka mora napustiti roditeljsko područje. Leopardi, karakali, šakali, hijene, babuni, orlovi i pitoni mogu loviti dik-dikove, pa preživljavanje zavisi od budnosti, kamuflaže i preciznog poznavanja najkraćeg puta do grmlja.
Status se ne može svesti na jednu oznaku
IUCN-ova Antelope Specialist Group vodi Güntherov, Kirkov i Saltov dik-dik kao najmanje zabrinjavajuće, a srebrni dik-dik kao nedovoljno poznat. Tri vrste izdvojene iz starog kompleksa M. kirkii još nemaju jednako uporedive zasebne globalne procjene, pa nije ispravno cijelom rodu dodijeliti jednu kategoriju. Lokalno im prijete lov radi mesa i kože, zamke, ceste te pretvaranje šikare u njive i naselja. Umjerena ispaša ili obnova niskog grmlja ponekad čak stvore pogodnu hranu, ali samo ako ostanu zaklon i prolazi. Zaštita dik-dika zato počinje preciznim imenom: tek kada znamo koju vrstu i populaciju pratimo, možemo pouzdano mjeriti njen pad ili oporavak.
Primjedbe
Objavi komentar