Ehidna – bodljikavi sisar koji polaže jaja
Fotografija: Charles J. Sharp / Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0.
Na prvi pogled ehidna podsjeća na ježa s dugom njuškom, ali iza njenih bodlji krije se jedna od najneobičnijih priča u svijetu sisara. Ona polaže jaja, mladunče hrani mlijekom, nema zube i pomoću ljepljivog jezika lovi hiljade sitnih životinja. Ehidna je pravi dokaz koliko priroda može biti maštovita.
Sisar koji se izleže iz jajeta
Ehidne pripadaju maloj i drevnoj grupi sisara koja se naziva jednootvori ili monotremi. Danas postoji samo pet živućih vrsta iz te grupe: kljunaš i četiri vrste ehidni. Najpoznatija i najrasprostranjenija je kratkokljuna ehidna, naučnog imena Tachyglossus aculeatus, koja živi u Australiji, Tasmaniji i dijelovima Nove Gvineje.
Iako polaže jaja, ehidna je pravi sisar: tijelo joj je prekriveno dlakom, održava vlastitu tjelesnu temperaturu i proizvodi mlijeko za mladunče. Njene bodlje zapravo su veoma tvrde, izmijenjene dlake građene od keratina, istog materijala od kojeg su izgrađeni ljudski nokti.
Bodlje, kandže i snažna odbrana
Kada osjeti opasnost, ehidna obično ne napada. Sklupča se tako da prema neprijatelju ostanu okrenute samo oštre bodlje ili se nevjerovatnom brzinom ukopa u zemlju. Snažne prednje noge i velike kandže omogućavaju joj da razbija mravinjake, otvara termitnjake i iskopa zaklon. Ispod bodlji nalazi se krzno koje životinji pomaže da sačuva toplotu.
Brzi jezik umjesto zuba
Ehidna nema zube. Hranu pronalazi osjetljivom, izduženom njuškom koja registruje dodir i vibracije u zemlji. Kada pronađe mrave, termite, larve ili gliste, izbacuje dugačak i ljepljiv jezik. Plijen zatim usitnjava između tvrdih ploča na jeziku i nepcu. Naučni naziv Tachyglossus upravo znači „brzi jezik“.
Fotografija: Charles J. Sharp / Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0.
Mladunče manje od bombone
Ženka najčešće polaže jedno malo jaje s mekanom, kožastom ljuskom i smješta ga u privremenu torbu na stomaku. Nakon približno deset dana iz njega se izleže sićušno mladunče koje se na engleskom naziva puggle. Ehidna nema bradavice: mlijeko izlazi kroz posebna polja kože, a mladunče ga liže.
Mladunče ostaje u majčinoj torbi dok mu ne počnu rasti bodlje, otprilike sedam do osam sedmica poslije izlijeganja. Majka ga tada ostavlja u sigurnoj jazbini i vraća se svakih nekoliko dana da ga nahrani. Potpuno samostalno postaje približno sa sedam mjeseci.
Samotnjak prilagođen različitim staništima
Kratkokljuna ehidna živi u šumama, travnjacima, planinskim predjelima, suhim područjima, pa čak i na rubovima naselja. Uglavnom je samotna i povučena, zbog čega je ljudi rijetko primijete iako je široko rasprostranjena. Aktivnost prilagođava vremenu: tokom velikih vrućina češće izlazi u sumrak ili noću. U zoološkim vrtovima zabilježene su ehidne stare do 58 godina.
Zaštita ehidni
Kratkokljuna ehidna trenutno se smatra vrstom najmanje zabrinutosti, ali lokalno strada zbog saobraćaja, gubitka staništa i napada pasa. Dugokljune ehidne Nove Gvineje mnogo su ugroženije. Svaku ehidnu u prirodi zato treba posmatrati s udaljenosti, ne hraniti je i nikada je ne pokušavati premještati bez pomoći stručnjaka.
Ehidna izgleda kao da je sastavljena od dijelova nekoliko različitih životinja, ali je svaki njen detalj savršeno prilagođen preživljavanju. Upravo zbog spoja jajeta, mlijeka, bodlji, snažnih kandži i brzog jezika ona ostaje jedan od najzanimljivijih sisara na planeti.
Primjedbe
Objavi komentar