Euroazijska vidra – razigrani plivač evropskih rijeka

Vidra pripada porodici kuna i najveći je pripadnik te porodice. Ima vitko, izduženo tijelo sa gustim smeđim krznom i kratkim nogama. Ima dugi vretenasti rep, a na šapama ima po pet prstiju. Živi u jezerima, ribnjacima i potocima. Pliva brže od većine riba, a živi u jazbini koju gradi uz obalu, obično s dva izlaza, jedan na suho i jedan pod vodom. Hrani se ribama i manjim barskim pticama. Ležaj oblaže travom i mahovinom. Uglavnom izlazi predveče i noću. Glasa se tihim jasnim zviždukom, a kad je ugrožena reži.

Ženka obično ima 1-2 mladunca koji ostaju s njom oko godinu dana. Kako je vidra vrlo cijenjena zbog krzna u nekim je područjima gotovo istrijebljena.

Osnovne informacije o vidri: Razred:sisavci (mammalia) Red:zvijeri (carnivora)Porodica:kune (mustelidae)Znanstveno ime:Lutra lutraVeličina:do 75 cm (s repom do 120 cm), težina do 11 kgHrana:ribe, rakovi, žabe, manji sisavciŽivotni vijek: 16 godinaPrebivalište:jezera, ribnjaci, potociStanište:Europa, sjeverna Afrika, Azija, Daleki istokStatus: zaštićena Euroazijska vidra je sisar iz porodice kuna (lat.

Mustelidae) čije se područje rasprostranjenosti proteže na čak tri kontinenta –Europu, Aziju i dio sjeverne Afrike, a staništa koje primarno koristi su slatke vode. Vidra je u potpunosti prilagođena životu u vodenom okolišu i pod vodom je izuzetno spretna. Njeno tijelo je vitko, rep dug i mišićav, a na kratkim nogama nalaze se plivaće kožice među prstima. Gusto, dvoslojno krzno služi kao izolator i štiti vidru od hladnoće te odbija vodu jer je premazano izlučevinama žlijezda lojnica.

Ono je s leđne strane smeđe boje, dok je na trbuhu svjetlije, sivo do bijelo. Vidra ima dobro razvijena čula (vid, sluh i njuh), a pod vodom, u uslovima slabije vidljivosti, služi se i brkovima koji su osjetljivi na dodir i pomoću kojih može detektirati plijen. Vidre se u vodenom ekosustavu nalaze na vrhu hranidbenog lanca te imaju važnu ulogu u održavanju ekološke ravnoteže. U njihovoj ishrani s 80% preovladavaju ribe, dok su rakovi i vodozemci znatno manje zastupljeni.

Aktivna je uglavnom noću, dok danju boravi u brlogu pod zemljom ili u skloništu iznad zemlje u blizini vode. Vidra je teritorijalna i samotnjačka životinja koja se s jedinkom suprotnog pola sastaje samo u vrijeme parenja. Ženka obično nosi 2-3 mlada koje nakon okota podiže sama. Nakon što napune godinu dana, mlade vidre postaju samostalne te odlaze u potragu za vlastitim teritorijem. Odrasla vidra doseže dužinu od 80 do 120 centimetara, zavisno o polu i u prirodi prosječno može doživjeti starost do oko 4 godine.

Zbog izrazito negativnog uticaja, koji je posljedica intenzivnog lova vidri te ljudskog zadiranja u staništa u kojem živi (onečišćenje voda teškim metalima i pesticidima, kanaliziranje obala i uklanjanje obalne vegetacije, izgradnja brana i isušivanje močvara, nedostatak hrane-ribe), brojnost vidri je u Europi sredinom 20.