Gelada – jedini travojedni majmun s crvenim srcem na grudima
Na visokim travnjacima Etiopije živi majmun koji veći dio dana provodi sjedeći i pasući poput ovce. Gelada, Theropithecus gelada, prepoznaje se po golom crvenom polju kože na grudima, zbog kojeg je dobila nadimak „majmun krvarećeg srca”. Iako podsjeća na babuna, pripada posebnom rodu i posljednji je živi predstavnik nekada mnogo rasprostranjenije grupe primata prilagođenih ishrani travom.
Život između litice i pašnjaka
Gelada je endem Etiopskog gorja. Naseljava otvorene visoravni, često iznad 1.500 metara, a zabilježena je i na visinama većim od 4.000 metara. Danju izlazi na travnate zaravni, dok noć provodi na uskim stjenovitim policama. Strma litica pruža zaklon od hijena, leoparda, šakala i drugih grabljivaca. U zoru se životinje penju do pašnjaka, a pred mrak ponovo silaze na mjesta za spavanje. Hladne noći podnose zbijajući se jedna uz drugu.
Prsti umjesto zuba za košenje
Više od devedeset posto hrane mogu činiti vlati i listovi trave. Gelada kratkim, snažnim prstima brzo čupa pojedinačne dijelove biljke, a zubi su prilagođeni žvakanju vlaknastog obroka. Dok jede, pomjera se neobičnim sjedećim hodom: oslanja se na stopala i stražnjicu, pa bez ustajanja prelazi do sljedećeg busena. Čvrsti sjedeći jastučići štite kožu. Kada je trava suha, kopa korijenje i podzemne stabljike, a jelovnik dopunjava cvjetovima, sjemenkama, voćem i povremenim beskičmenjacima.
Takva prehrana određuje gotovo cijeli dnevni raspored. Trava je siromašnija energijom od zrelog voća, pa gelada mora satima pažljivo birati i žvakati zalogaje. U kišnoj sezoni bira nježne zelene listove, a tokom suše više vremena troši na iskopavanje hranljivih podzemnih dijelova. Na prednjim zubima i vilicama vidi se specijalizacija za sječenje i mljevenje. Za razliku od većine majmuna, rijetko mora juriti između udaljenih stabala s plodovima, pa ogromna stada mogu ostati zajedno na otvorenoj livadi.
Mužjak je primjetno veći od ženke i nosi dugu grivu preko ramena i leđa. Odrasli mužjaci obično teže oko 18 kilograma, a ženke približno 11. Crveno polje na grudima postoji kod oba spola i povezano je s hormonalnim stanjem. Kod snažnog odraslog mužjaka boja postaje intenzivnija, dok ženke u plodnom periodu oko polja razvijaju niz svijetlih kožnih kvržica. Pošto gelada većinu vremena sjedi, signali na grudima vidljiviji su članovima grupe nego koža na stražnjici.
_male_walking.jpg)
Društvo složeno u više spratova
Osnovu zajednice čini reproduktivna jedinica s jednim vodećim mužjakom, nekoliko srodnih ženki i njihovim mladuncima. Postoje i muške grupe. Više jedinica okuplja se u bandu, a nekoliko bandi može nakratko stvoriti stado od stotina životinja; zabilježena su okupljanja veća od hiljadu gelada. Takva masa može zajedno pasti jer je trava široko rasprostranjen izvor hrane. Jedinke ipak prepoznaju svoje bliske partnere, održavaju saveze, njeguju krzno i vraćaju se vlastitoj maloj jedinici.
Ženke ostaju u rodnoj grupi i njihove veze čine njenu stabilnu jezgru. One mogu podržati starog vodećeg mužjaka ili prihvatiti izazivača, pa vođa ne vlada samo snagom. Kada novi mužjak preuzme jedinicu, odnose često gradi njegovanjem ženki. Gelade imaju izuzetno bogat repertoar glasova: gunđanje, cviljenje, lavež, ritmičke pozive i zvukove nalik brbljanju. Pokreti usana i izrazi lica prate glas, omogućavajući razgovor u velikoj i bučnoj zajednici.
Mladunče u planinskoj gomili
Nakon približno šest mjeseci trudnoće ženka najčešće rađa jedno mladunče. Ono se u početku čvrsto drži za majčin stomak, zatim jaše na leđima i postepeno počinje istraživati travnjak. Ženke iz iste jedinice pokazuju veliko zanimanje za novorođenče, ali majka ostaje glavni njegovatelj. Igra mladih nije samo zabava: kroz jurnjavu, hrvanje i oponašanje uče ravnotežu na stijenama, društvena pravila i precizno rukovanje travom.
Brojna vrsta koja ipak opada
IUCN geladu svrstava u kategoriju najmanje zabrinjavajućih vrsta, ali brojnost opada i područje rasprostranjenosti ograničeno je na Etiopiju. Širenje oranica i naselja pretvara prirodne livade u rascjepkane ostatke. Stoka jede istu travu, a prekomjerna ispaša posebno pogađa gelade u sušnom periodu. Životinje tada mogu ulaziti u polja žitarica, što izaziva sukob s poljoprivrednicima. Putevi, erozija i lokalni lov dodatno opterećuju pojedine populacije.
Zaštita traži očuvanje planinskih travnjaka i sigurnih litica, ali i dogovor s ljudima koji na istom prostoru uzgajaju stoku i usjeve. Bolje upravljanje ispašom, zaštita koridora i sprječavanje štete na poljima mogu smanjiti sukobe. Gelada nije samo upečatljiv primat; ona je važan dio visokogorskog ekosistema i živi podsjetnik na čitavu izumrlu lozu majmuna koji su nekada pasli Afrikom i Azijom.
_male_walking.jpg){kind=link}
Primjedbe
Objavi komentar