Goblin morski pas – dubokomorski lovac koji izbacuje čeljust poput praćke
Goblin morski pas izgleda kao da je stigao iz naučnofantastičnog filma: ima dugu spljoštenu njušku, sitne oči, ružičastosivu kožu i čeljust koja može naglo poletjeti naprijed. Ipak, svaka neobična osobina vrste Mitsukurina owstoni ima smisla u hladnom, mračnom i hranom siromašnom dubokom moru. Riječ je o jedinom danas živućem predstavniku porodice Mitsukurinidae, drevne grane morskih pasa poznate i iz fosilnog zapisa.
Njuška koja osjeća skriveni plijen
Produženi dio glave naziva se rostrum. Njegova donja strana prekrivena je sitnim porama koje vode do Lorenzinijevih ampula, elektroreceptora zajedničkih morskim psima i ražama. Oni registruju veoma slaba električna polja nastala radom mišića i živaca drugih životinja. U dubini, gdje vid malo pomaže, goblin morski pas može otkriti ribu ili raka čak i kada se plijen slabo kreće ili je djelimično zaklonjen.
Ružičasta boja ne potiče od pigmenta poput onog u flaminga. Koža je blijeda i poluprozirna, pa se kroz nju na prepariranim i svježe uhvaćenim jedinkama naziru krvne žile. Nakon smrti boja često potamni prema smeđoj ili sivoj. Tijelo je meko i mlohavo, peraje su relativno male, a dugi rep nema snažan donji režanj tipičan za brze lovce otvorenog mora. Sve ukazuje na sporo, štedljivo kretanje.
Čeljust brža od bijega
Najpoznatija osobina nije stalno izbačena čeljust. Dok životinja mirno pliva, ona je povučena ispod glave. Kada plijen dođe dovoljno blizu, goblin morski pas širom otvara usta, zamahne donjom čeljusti unazad, a zatim obje čeljusti izbaci naprijed. Istraživači su ovu tehniku nazvali hranjenje poput praćke. Snimci dva živa primjerka pokazali su brzinu izbacivanja do približno 3,1 metar u sekundi.
Čeljust se pruža za udaljenost jednaku približno devet posto ukupne dužine tijela, znatno više nego kod drugih proučavanih morskih pasa. Dugi, uski zubi hvataju mekan plijen: koštunjače, lignje i rakove. Ovakav mehanizam vjerovatno nadoknađuje slabu sposobnost potjere. Umjesto trošenja energije na brzu jurnjavu, životinja se polako približi i posljednjih nekoliko centimetara premosti eksplozivnim pokretom usta.
Stanovnik padina i podmorskih planina
Vrsta je zabilježena u Atlantiku, Indijskom i Tihom okeanu, ali su nalazi rijetki i međusobno udaljeni. Najviše primjeraka potiče iz voda oko Japana, a poznata je i kod Australije, Novog Zelanda, južne Afrike, Portugala, Francuske Gvajane i Kalifornije. Najčešće se nalazi između približno 270 i 960 metara, uz vanjski kontinentalni šelf, padine i podmorske planine, iako su zabilježeni i plići te dublji nalazi.
Mnogi ulovljeni primjerci su mladi. Moguće je da odrasli češće borave dublje ili u područjima izvan ribolovnih terena. Mužjaci sazrijevaju pri dužini od oko 2,6 metara, a ženke pri oko 3,3 metra. Za vrstu se navode i znatno veće procjene, ali je pouzdano mjerenje rijetkog, mekog dubokomorskog psa teško. O razmnožavanju gotovo ništa nije neposredno posmatrano; kao drugi lamniformni morski psi, vjerovatno rađa žive mlade.
Nije čudovište i ne lovi ljude
Goblin morski pas živi daleko od kupača i ronilaca, kreće se sporo i nije poznat kao opasnost za ljude. Povremeno završi kao slučajni ulov u dubinskim mrežama, parangalima i koćama. IUCN ga vodi kao najmanje zabrinjavajuću vrstu, ali procjena počiva na malom broju susreta, pa taj status nije dozvola za zanemarivanje. Širenje ribolova u dubinu može doprijeti do staništa koja su nekada bila prirodno zaštićena.
Njegov zastrašujući izgled često je posljedica vađenja na površinu: promjena pritiska, oštećenje mrežom i izbačena čeljust mijenjaju prirodan oblik životinje. U svom svijetu to nije morsko čudovište nego pažljivo prilagođen predator. Mekano tijelo štedi energiju, električni osjet pronalazi plijen, a čeljust-praćka završava lov. Goblin morski pas podsjeća koliko se malo zna o životu ispod granice sunčeve svjetlosti.
Primjedbe
Objavi komentar