Grivasti pacov – sisar koji premazuje krzno biljnim otrovom
Grivasti pacov (Lophiomys imhausi) jedini je poznati sisar koji svjesno preuzima otrov biljke i sprema ga u krzno za odbranu. Ne proizvodi ga sam. Žvače koru otrovnog drveta, pomiješa biljni sok sa pljuvačkom i nanese smjesu na posebne dlake duž bokova.
Krzno kao otrovni štit
Kada je ugrožen, razmakne dugu grivu i pokaže svijetle i tamne pruge na bokovima. U tim područjima rastu šupljikave dlake koje upijaju otrovni sok poput fitilja. Predator koji ugrize upravo tu može doživjeti jako trovanje.
Glavna biljka povezana s ovom odbranom je Acokanthera schimperi, čiji su srčani glikozidi veoma opasni. Pacov očigledno podnosi postupak koji bi mnogim drugim životinjama bio koban.
Nije otrovan ugriz
Važno je razlikovati otrovni ugriz od otrovne odbrane. Grivasti pacov ne ubrizgava toksin zubima; opasnost je u tretiranim dlakama koje predator stavlja u usta. Crno-bijeli uzorak djeluje kao upozorenje prije nego što dođe do ugriza.
Životinja dodatno podiže grivu i okreće bok prema napadaču. Tako najranjiviji dio tijela postaje upravo dio koji predator najmanje želi zgrabiti.
Neočekivano porodičan život
Dugo se mislilo da je gotovo potpuno samotnjački. Novija posmatranja pokazala su parove i male porodične grupe, uz ponašanje koje upućuje na stabilnije veze nego što se ranije pretpostavljalo.
Aktivan je uglavnom noću u šumovitim i stjenovitim predjelima istočne Afrike. Jede biljnu hranu, uključujući lišće, izdanke i plodove, a sporo kretanje nadoknađuje izuzetnom hemijskom odbranom.
Ne dirati nepoznatog „čupavca“
Izgled podsjeća na mirnog, raščupanog zamorca, ali dodirivanje divlje životinje nije bezazleno. Toksin na dlakama može ugroziti psa i druge životinje koje pokušaju ugristi pacova.
Njegova priča pokazuje da se evolucijska odbrana ne mora proizvesti u tijelu. Ponekad je dovoljno pronaći opasnu biljku i pretvoriti njenu hemiju u vlastiti oklop.
Primjedbe
Objavi komentar