Grivasti vuk – dugonogi samotnjak koji nije ni vuk ni lisica

Grivasti vuk (Chrysocyon brachyurus) izgleda kao velika crvena lisica postavljena na noge srne. Ime mu kaže vuk, njuška podsjeća na lisicu, ali genetski nije ni pravi vuk ni lisica. On je jedini živući član vlastitog roda i jedna od najupečatljivijih životinja Južne Amerike.

Najviši divlji pas Južne Amerike

Grivasti vuk može biti visok oko 90 centimetara u ramenima, ali obično teži svega oko 23 kilograma. Taj neobičan odnos visine i mase daje mu vitak izgled. Duge crne noge nisu stvorene za velike brzine, nego za kretanje kroz visoku travu i pogled iznad vegetacije.

Gusto crvenkasto krzno, velike uspravne uši i crna griva duž vrata i ramena čine ga lako prepoznatljivim. Kada je uznemiren ili želi djelovati veće, može podići tamnu grivu poput četke.

Nije vuk, a nije ni lisica

Grivasti vuk pripada porodici pasa, zajedno s vukovima, lisicama, čagljevima i domaćim psima. Ipak, ne pripada nijednoj od tih poznatih grupa. Njegov rod Chrysocyon danas ima samo jednu živu vrstu.

Naučno ime približno znači „zlatni pas kratkog repa“. Umjesto života i lova u čoporu, kakav povezujemo s pravim vukovima, ovaj dugonogi samotnjak većinu vremena provodi sam.

Gospodar visoke trave

Živi u središnjoj i istočnoj Južnoj Americi, naročito u brazilskom cerradu, ogromnom mozaiku savana, travnjaka, močvara i otvorenih šuma. Može se pronaći i u dijelovima Argentine, Paragvaja, Bolivije i Perua.

Velike uši okreće kao radarske antene i osluškuje glodare ili kukce skrivenе u travi. Ponekad prednjom šapom udara po tlu da natjera plijen na pokret, zatim skače i hvata ga brzim naletom. Može čak poskočiti visoko kako bi uhvatio pticu ili većeg kukca.

„Vuk“ koji obožava voće

Iako pripada redu zvijeri, grivasti vuk je pravi svejed. Jede glodare, zečeve, manje ptice, jaja, gmizavce i kukce, ali veliki dio njegove prehrane čine plodovi, korijenje i druga biljna hrana.

Posebno voli lobeiru, biljku s plodovima nalik zelenom paradajzu. Njeno portugalsko ime znači „vučje voće“. U pojedinim razdobljima voće i povrće mogu činiti približno polovinu njegove prehrane, što ga čini neobičnim među velikim predstavnicima porodice pasa.

Par ima zajednički teritorij, ali živi odvojeno

Mužjak i ženka mogu dijeliti veliko područje i ostati par, ali se uglavnom kreću, odmaraju i traže hranu odvojeno. Češće se približavaju tokom sezone parenja i dok podižu mlade.

Teritorij obilježavaju izmetom i veoma snažnim mirisom urina, koji ljudi često porede s mirisom tvora. Ne zavijaju kao sivi vukovi. Umjesto toga ispuštaju duboke, glasne laveže kojima partneru javljaju gdje se nalaze i upozoravaju susjede da ne prilaze.

Neobičan lovac koji pomaže savani

Hvatanjem glodara i drugih malih životinja pomaže održavati ravnotežu u ekosistemu. Istovremeno, jedenjem plodova raznosi sjemenke kroz veliki prostor i doprinosi obnavljanju biljaka savane.

Njegova veličina može zavarati ljude, ali grivasti vuk ne lovi krupnu stoku i izbjegava čovjeka. Većina njegovog životinjskog plijena dovoljno je mala da se može sakriti u travi ili plitkoj rupi.

Savana nestaje pod dugim nogama

Najveća prijetnja je pretvaranje prirodnih travnjaka i savana u poljoprivredno zemljište. Kako se stanište cijepa cestama, farmama i naseljima, životinje teže pronalaze hranu, partnera i siguran prostor za podizanje mladih.

Zaštita cerrada, očuvanje prirodnih prolaza između staništa i smanjenje sukoba s ljudima ključni su za budućnost ove jedinstvene vrste.

• najveći je pripadnik porodice pasa u Južnoj Americi,
• visok je oko 90 centimetara u ramenima,
• nije ni pravi vuk ni lisica,
• većinu vremena lovi i putuje sam,
• voće može činiti veliki dio njegove prehrane.

Zanimljivost: duge noge ne znače da je grivasti vuk divovski. Ispod visokog tijela krije se životinja mase slične srednje velikom domaćem psu.

---

Izvori za činjenice: Smithsonian’s National Zoo – Maned wolf i WWF – Maned Wolf.
Fotografija: Matt Tillett, Wikimedia Commons, licenca CC BY 2.0.