Hoatzin – amazonska ptica čiji mladunci imaju kandže na krilima
Iz močvarnih šuma Amazona dopire promuklo kreštanje, a na granama se pojavljuje ptica plavog lica, crvenih očiju i čupave riđe krijeste. To je hoatzin (Opisthocomus hoazin), jedna od najneobičnijih ptica Južne Amerike. Odrasla jedinka velika je približno 61 do 66 centimetara, ali njen izgled nije najveće iznenađenje. Mladunci na svakom krilu imaju po dvije funkcionalne kandže, dok odrasli fermentiraju lišće u probavnom sistemu nalik maloj biološkoj tvornici.
Život uz vodu
Hoatzin živi uz spore rijeke, jezera, močvare i poplavne šume u slivovima Amazona i Orinoka. Najčešće se zadržava u gustom priobalnom raslinju, gdje u manjim grupama nespretno prelazi s grane na granu. Kestenjasta krila, svijetle pruge i rep bronzanog sjaja čine odraslu pticu upadljivom čak i u šarenilu tropske vegetacije. Dug rep koristi za ravnotežu, a široka krila više za kratke prelete nego za dugo putovanje.
Njegov jelovnik gotovo je potpuno biljni. Jede prvenstveno mlado lišće, a dopunjava ga cvjetovima i plodovima. Listovi su bogati vlaknima i teško probavljivi, zbog čega većina ptica bira energetski dostupniju hranu. Hoatzin je taj problem riješio na jedinstven način.
Ptica koja „probavlja kao krava“
U veoma povećanoj voljci i donjem dijelu jednjaka žive zajednice mikroorganizama koje razgrađuju biljnu materiju prije nego što stigne do želuca. Taj proces naziva se fermentacija prednjeg crijeva. Među pticama je potpuno razvijen upravo kod hoatzina, iako sličnu strategiju poznajemo kod preživara. Poređenje s kravom je korisno, ali hoatzin nema višekomorni želudac niti preživa hranu.
Fermentacija mu omogućava iskorištavanje celuloze, ali ima i prepoznatljivu posljedicu: ptica može mirisati na stajnjak ili trulo lišće, pa je na engleskom dobila nadimak „stinkbird“. Njena povećana voljka toliko je teška da se tokom odmora oslanja na zadebljalu kožu na prsima. Anatomija koja savršeno odgovara biljnoj ishrani istovremeno objašnjava njeno sporo, nezgrapno letenje.
Čemu mladuncima služe kandže?
Par obično pravi gnijezdo na grani iznad vode i polaže dva do tri jajeta. Nakon približno 32 dana izlegu se mladunci koji još ne mogu letjeti, ali na prva dva prsta svakog krila nose kandže. Ako se približi grabljivac, mladunac može sići kroz granje oslanjajući se na noge, kljun i kandžasta krila. U krajnjoj opasnosti baca se u vodu, pliva ili zaroni, a zatim se penje natrag prema gnijezdu.
Kandže se gube kako ptica sazrijeva. Često se predstavljaju kao dokaz da je hoatzin „živi dinosaurus“ ili karika s Archaeopteryxom, ali to je previše jednostavno. Kandže postoje i kod mladih nekih drugih savremenih ptica, a kod hoatzina su specijalizirana pomoć za penjanje.
Porodična odbrana močvare
Hoatzini se razmnožavaju tokom kišne sezone. Oba roditelja inkubiraju jaja i hrane mlade, a paru ponekad pomažu potomci iz ranijih legala. Porodica glasno brani mali dio obale, koristeći šištanje, gunđanje i kreštave pozive. Gnijezdo iznad vode mladuncima pruža neobičan izlaz za bijeg koji kopnenim predatorima nije lako pratiti.
Vrsta je trenutno procijenjena kao najmanje zabrinjavajuća jer je široko rasprostranjena. Ipak, krčenje priobalnih šuma, isušivanje močvara i lov lokalno uništavaju mjesta za hranjenje i gniježđenje.
_(9563143133).jpg){kind=link}
_-_(26798137561).jpg){kind=link}
Primjedbe
Objavi komentar