Japanski paukoliki rak – najveći raspon nogu među svim živim člankonošcima

Kada japanski paukoliki rak raširi duge noge, može obuhvatiti prostor širi od manjeg automobila. Vrsta Macrocheira kaempferi ima najveći raspon nogu među živim člankonošcima: od vrha jednih do vrha drugih kliješta može dosegnuti oko 3,8 metara. Tijelo ispod tog „kostura“ iznenađujuće je malo, s oklopom širokim približno 30 centimetara. Ovaj mirni div hoda po hladnom dnu sjeverozapadnog Pacifika i većinu vremena traži ostatke hrane.

Živi japanski paukoliki rak Macrocheira kaempferi u akvariju Kaiyukan u Osaki
Japanski paukoliki rak u akvariju Kaiyukan, Osaka. Fotografija: TypeZero, CC BY-SA 3.0, putem Wikimedia Commons.

Div po dužini, ne po težini

Japanski paukoliki rak često se naziva najvećim rakom ili čak najvećim člankonošcem. Preciznije je reći da drži rekord po rasponu nogu; neke druge vrste rakova mogu imati masivnije tijelo. Odrasle jedinke mogu težiti približno 16 do 20 kilograma. Oklop je kruškolik, narančast do svijetlosmeđ, a noge su narančaste s bijelim mrljama. Dvije tanke bodlje između očiju čine produžetak oklopa poznat kao rostrum.

Mužjaci imaju naročito duge noge s kliještima, dok su ženkina kliješta kraća od sljedećeg para hodnih nogu. Dužina stvara i slabost: noge su tanke, zglobovi osjetljivi, a ulovljeni primjerci često nemaju jedan ili više udova. Rak ipak može preživjeti gubitak nekoliko nogu, a one se djelimično obnavljaju tokom narednih presvlačenja. Zakrivljeni vrhovi pomažu mu da se osloni na kamenje, ali nije građen za hvatanje i brzo plivanje.

Polagani čistač morskog dna

Ovaj rak se kreće po muljevitom, pješčanom i kamenitom dnu uz pacifičku obalu Japana. Najčešće se navodi na dubinama od oko 150 do 300 metara, mada je zabilježen od približno 50 do 600 metara. U hladnoj dubini skuplja uginule ribe i druge životinjske ostatke, mekušce, rakove i alge. Time vraća hranjive tvari u hranidbenu mrežu umjesto da „lovi“ poput velikog grabežljivca.

Mlade jedinke mogu na oklop pričvrstiti spužve, alge ili druge materijale i tako se kamuflirati. Kod odraslih je to ponašanje rjeđe, vjerovatno zato što im velika veličina pruža bolju zaštitu. Duge noge podižu tijelo iznad neravnog dna i omogućuju prelazak preko prepreka bez teškog oklopa. Uprkos zastrašujućem izgledu, vrsta je poznata po mirnom ponašanju i slaba kliješta ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju ljudima.

Cijeli primjerak japanskog paukolikog raka sa izuzetno dugim nogama
Primjerak vrste Macrocheira kaempferi. Fotografija: Hans Hillewaert, CC BY 2.5, putem Wikimedia Commons.

Proljetno putovanje u pliću vodu

Početkom godine odrasli rakovi migriraju prema plićim vodama radi parenja i polaganja jaja. Ženka može proizvesti veoma velik broj sitnih jaja, prema pojedinim izvorima do oko 1,5 miliona, i nosi ih pričvršćena ispod tijela do izlijeganja. Pokretima zadnjih nogu potiskuje svježu, kisikom bogatu vodu preko mase jaja. Nakon izlijeganja nema daljnje roditeljske brige.

Ličinke nimalo ne liče na odraslog diva. Kao sićušni plankton prolaze kroz dvije faze zoee, zatim megalopu, prije nego što poprime oblik mladog raka i spuste se prema dnu. Laboratorijska istraživanja pokazala su da temperatura snažno utiče na preživljavanje i brzinu razvoja. Najpovoljniji raspon za uzgoj svih ličinačkih faza bio je oko 15 do 18 stepeni Celzijusa, a planktonsko razdoblje može trajati jedan do tri mjeseca.

Dug život, ali mnogo nepoznanica

Često se ponavlja tvrdnja da japanski paukoliki rak može živjeti stotinu godina. Međutim, pouzdano određivanje starosti rakova je teško, pa taj broj treba shvatiti kao procjenu, ne potvrđen rekord. O životu odraslih u prirodi još se zna malo. Dubina otežava neposredno posmatranje, a veliki dio podataka dolazi iz ribarskih ulova, laboratorijskog uzgoja ličinki i akvarija.

Vrsta se u Japanu smatra delikatesom i hvata se koćama i drugim pridnenim alatima. Podaci o ukupnoj populaciji nisu dovoljni za čvrstu globalnu procjenu, a IUCN je nije evaluirao. Zabilježen je pad ulova, pa je posebno važna zaštita razmnožavanja. U dijelovima Japana ribolov je zabranjen tokom proljetne sezone parenja. Očuvanje dubinskog dna i smanjenje slučajnog oštećenja dugih nogu jednako su važni kao ograničavanje izlova.

Japanski paukoliki rak pokazuje da veličina ne mora značiti brzinu ili agresiju. Njegov rekord nastao je iz polaganog života na morskom dnu: duge noge nose relativno malo tijelo preko blata i stijena, dok on čisti ostatke koji padaju iz gornjih slojeva mora. Ispod spektakularne siluete krije se važan, nenametljiv radnik dubokog ekosistema.

Izvori

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Merkati: mali stražari pustinje koji žive kao prava porodica

Feretka: nestašni kućni akrobata koji nikad ne prestaje istraživati

Kapibara – najveći glodar na svijetu i mirni gospodar vode