Jeti rak – dlakavi stanovnik dubokog mora koji uzgaja bakterije

Jeti rak izgleda kao da je sišao iz naučnofantastičnog filma: blijedo tijelo, dugi kraci prekriveni „dlakama“ i život u potpunom mraku, hiljadama metara ispod površine. Ipak, te dlake nisu krzno, a ova životinja nije pravi rak u užem zoološkom smislu. Pripada porodici Kiwaidae, grupi anomurnih deseteronožaca srodnijih čučavcima i rakovima samcima nego pravim rakovima.

Jeti rak Kiwa hirsuta u dubokom moru. Fotografija: Alexis Fifis / Ifremer, CC BY 4.0, putem Wikimedia Commonsa.

Otkriće koje je otvorilo novu granu porodičnog stabla

Prvi poznati jeti rak, Kiwa hirsuta, uočen je u martu 2005. godine tokom zarona podmornice Alvin duž Pacifičko-antarktičkog hrpta, južno od Uskršnjeg otoka. Živio je oko hidrotermalnih izvora na približno 2.200 metara dubine. Primjerak dug oko 15 centimetara bio je toliko neobičan da su naučnici za njega ustanovili ne samo novu vrstu i rod nego i novu porodicu – Kiwaidae.

Nadimak je dobio po mitskom Jetiju zbog dugih, blijedih čekinja na nogama i kliještima. Njegova blijeda boja nije slučajna: u vječnoj tami nema koristi od upadljivih pigmenata. Kod K. hirsuta oči nisu razvijene, pa se životinja vjerovatno više oslanja na dodir i hemijske podražaje.

„Dlake“ su zapravo vrt za bakterije

Ono što liči na krzno zapravo su sete – hitinske čekinje na kojima rastu guste zajednice bakterija. Posebno je zanimljiva vrsta Kiwa puravida, pronađena uz hladne metanske izvore kod Kostarike. Ona ritmički maše kliještima kroz vodu bogatu metanom i sulfidima. Time bakterijama dovodi hemijske sastojke potrebne za kemosintezu, proces kojim proizvode organsku materiju bez Sunčeve svjetlosti.

Istraživanja su pokazala da te bakterije čine glavni dio hrane vrste K. puravida. Rak ih „češlja“ posebnim usnim nastavcima i prenosi prema ustima. Zbog tog neobičnog ponašanja često se kaže da jeti rak uzgaja vlastiti bakterijski vrt. Ipak, ne hrane se sve vrste potpuno jednako: K. hirsuta je viđena kako jede oštećene školjke.

Paratip vrste Kiwa tyleri s dubine od 2.395 metara. Fotografija: Noémy Mollaret / Muséum national d’Histoire naturelle, CC BY 4.0, putem Wikimedia Commonsa.

Život između vrelog izvora i ledenog mora

Jeti rakovi ne sjede u užarenom mlazu hidrotermalnog izvora. Oni zauzimaju usku graničnu zonu gdje se topla, mineralima bogata voda miješa s hladnom morskom vodom. Tu kemosintetske bakterije stvaraju osnovu čitavog hranidbenog sistema. Preblizu otvoru može biti prevruće i hemijski opasno, a predaleko nema dovoljno topline ni hrane.

Antarktička vrsta Kiwa tyleri, poznata i kao „Hoffov rak“ zbog čekinjavih prsa, pokazuje koliko taj pojas može biti tijesan. Na hidrotermalnim dimnjacima Istočnog škotskog hrpta naučnici su zabilježili više od 700 jedinki po kvadratnom metru, a ponegdje i mnogo gušće skupine. Okolna voda može biti oko ili ispod nule, pa se rakovi gomilaju unutar toplijeg omotača oko izvora.

Nisu svi jeti rakovi isti

Naziv „jeti rak“ obuhvata više vrsta s različitim prilagodbama. K. hirsuta nosi duge čekinje na nogama, K. puravida je poznata po „plesu“ kojim hrani bakterije, dok K. tyleri najveća polja seta ima na donjoj strani tijela. Zajednički su im dubokomorsko porijeklo, veza s kemosintetskim staništima i anatomija koja otkriva da nisu pravi rakovi.

Zašto je jeti rak važan?

Ove životinje pokazuju da hranidbeni lanci ne moraju počivati na sunčevoj energiji. U dubokom moru njihovu osnovu mogu graditi mikroorganizmi koji koriste hemijsku energiju iz Zemljine unutrašnjosti. Jeti rak je zato više od neobične fotografije: on je dokaz koliko su evolucija i simbioza domišljate u najekstremnijim dijelovima planete.

Mnogo toga još nije poznato o rasprostranjenosti, brojnosti i razmnožavanju pojedinih vrsta. Budući da su vezane za mala i međusobno udaljena staništa, svako ozbiljno narušavanje dubokomorskih izvora moglo bi pogoditi čitave lokalne populacije.

Izvori

• MBARI – Discovery of the Yeti crab
• PLOS ONE – Bacterial Farming
• PLOS ONE – Kiwa tyleri