Kapibara – najveći glodar i mirni gospodar močvare
Kapibara (Hydrochoerus hydrochaeris) najveći je živući glodar na svijetu, ali njen miran pogled i zdepasto tijelo često više podsjećaju na dobroćudnog čuvara močvare nego na rođaka miševa. Naseljava veliki dio Južne Amerike, od Venecuele i Kolumbije preko Brazila do Urugvaja i Argentine. Najviše joj odgovaraju poplavne livade, močvare, riječne obale i šume u kojima su voda i dobra ispaša dostupne tokom cijele godine.
Div među glodarima
Odrasla kapibara može biti duga od 106 do 134 centimetra, visoka do približno 60 centimetara u ramenima i teška između 35 i 66 kilograma. Ženke su obično malo krupnije od mužjaka. Ima snažno tijelo u obliku bačve, kratke noge, gotovo neprimjetan rep i grubu crvenkastosmeđu dlaku. Pripada porodici zamoraca, pa bi se slikovito mogla opisati kao njihov ogromni južnoamerički rođak.
Stvorena za život uz vodu
Kapibara je poluvodena životinja. Kožice između prstiju pomažu joj pri plivanju, dok su oči, uši i nozdrve smještene visoko na glavi. Zbog toga može posmatrati okolinu i disati dok joj je skoro čitavo tijelo skriveno ispod površine. Snažan je plivač i pod vodom može ostati do približno pet minuta. U vodu ulazi da se rashladi tokom najtoplijeg dijela dana, ali i da pobjegne od jaguara, kajmana, anakonde i drugih grabljivaca.
Porodica je važnija od samoće
Iako djeluje kao životinja kojoj ništa ne može pokvariti odmor, kapibara pažljivo prati sve što se dešava oko nje. Najčešće živi u stabilnim grupama od oko deset odraslih jedinki, mada grupa može imati od tri do trideset članova. Tokom sušne sezone, oko preostalih izvora vode okupljaju se i mnogo veća krda. Kada jedna životinja opazi opasnost, oglašava se lavežu sličnim upozorenjem, nakon čega cijela grupa često pojuri prema vodi. Kapibare komuniciraju i zvižducima, predenjem, cviljenjem te mirisnim oznakama.
Šta jede najveći glodar?
Kapibara je biljojed i najveći dio dana provodi pasući travu ili tražeći vodene biljke. Povremeno jede koru drveća i plodove. Njen probavni sistem dobro iskorištava hranu bogatu vlaknima, a dio već probavljene hrane ponovo unosi kako bi izvukla dodatne hranjive materije. Taj postupak, iako ljudima može izgledati neobično, prirodna je i važna prilagodba. Ispasom kapibare utiču na izgled vegetacije, dok ptice često slijeću na njihova leđa i uklanjaju insekte i parazite iz dlake.
Mladunci brzo staju na noge
Nakon približno 150 dana trudnoće ženka obično donese nekoliko mladunaca, a leglo može brojati od dva do osam. Mladi se rađaju razvijeni, ubrzo mogu hodati, a već tokom prve sedmice počinju pasti. O njima ne brine samo majka: ženke iz iste grupe ponekad doje i čuvaju mladunce zajedno. Takav zajednički život pruža zaštitu u periodu kada su mali i posebno ranjivi.
Mirna, ali ipak divlja životinja
Kapibara je prema IUCN-ovoj procjeni vrsta koja trenutno izaziva najmanju zabrinutost, zahvaljujući širokoj rasprostranjenosti i velikoj ukupnoj populaciji. Ipak, pojedine lokalne populacije ugrožavaju pretjerani lov i nestajanje močvarnih staništa. Njena popularnost na internetu ne treba da nas zavara: kapibara nije igračka nego divlja životinja kojoj su potrebni voda, veliko područje za ispašu i društvo vlastite vrste. Najljepša je upravo tamo gdje pripada – u močvarama i uz rijeke Južne Amerike.
Primjedbe
Objavi komentar