Kenguri drveća – tobolčari roda Dendrolagus koji žive u krošnjama
Kenguri drveća nisu jedna vrsta, nego čitav rod Dendrolagus iz porodice Macropodidae i reda Diprotodontia. Njihovi rođaci su kopneni kenguri i valabiji, ali ovi tobolčari najveći dio života provode na granama. Prema aktuelnoj Mammal Diversity Database Američkog društva mamologa, rod obuhvata 14 živućih vrsta. One se međusobno razlikuju po veličini, boji, dužini repa, nadmorskoj visini i ugroženosti, pa osobine jedne vrste ne treba automatski pripisivati svima.
Četrnaest vrsta, a ne jedan „kengur“
Broj priznatih vrsta mijenjao se jer su neke otočne i planinske populacije nekada smatrane podvrstama. Zato stariji izvori često navode deset ili dvanaest vrsta. Današnji popis od 14 uključuje, između ostalih, Bennettovog i Lumholtzovog kengura drveća iz Australije, Huonskog ili Matschiejevog s poluotoka Huon, dingisa, tenkilea, Ifola i zlatnoplašnog kengura drveća s Nove Gvineje. Naučna imena važna su jer zajednički naziv prikriva vrlo različite, često sićušne areale.
Različita lica istog roda
Ni izgled nije univerzalan. Matschiejev kengur ima mahagonijasta leđa i svijetle udove, dingiso je upadljivo crno-bijel, a Lumholtzov je pretežno tamnosmeđ. Neke vrste imaju izrazito dug rep, dok je kod tenkilea razmjerno kratak. Mužjaci su obično veći od ženki, ali tjelesna masa znatno varira među vrstama. Gusta dlaka štiti od vlažnog planinskog vremena, a vrtlozi dlake na leđima mogu usmjeriti vodu niz tijelo. Ovi detalji nisu ukrasi: pomažu životinji da ostane topla, skrivena i stabilna u mokroj krošnji.
Kengur koji se ponovo popeo
Preci roda bili su kopneni makropodi, a povratak u krošnje promijenio je njihove proporcije. Prednje noge postale su snažne, stražnje su kraće i pokretljivije nego kod velikih kopnenih kengura, a sva četiri stopala nose duge zakrivljene kandže i hrapave jastučiće. Stražnje noge mogu se pomicati neovisno, što omogućava pažljivo penjanje umjesto obaveznog skakanja u paru. Dugi rep većine vrsta služi kao protuteža, ali nije hvataljka i ne obavija granu. Na tlu djeluju nezgrapnije, dok se u krošnji okreću, spuštaju i skaču iznenađujuće sigurno.
Od nizinske kišne šume do oblaka
Prirodni areal roda ograničen je na Novu Gvineju, obližnje otoke i krajnji sjeveroistok Queenslanda. Pojedine vrste žive u toplim nizinskim prašumama, druge u hladnijim planinskim šumama prekrivenim mahovinom. Matschiejev kengur drveća, primjerice, vezan je uglavnom za poluotok Huon, dok Lumholtzov živi samo u sjeveroistočnoj Australiji. Takva razdvojenost objašnjava bogatstvo vrsta, ali i njihovu ranjivost: izgubljena šuma na jednom grebenu može predstavljati velik dio svjetskog staništa određene vrste.
Jelovnik skriven među lišćem
Lišće, mladi izdanci, paprati, cvjetovi i plodovi čine glavninu prehrane, a tačan izbor zavisi od vrste i mjesta. Velik probavni sistem pomaže razgraditi vlaknastu biljnu hranu. Mnogi kenguri drveća odmaraju znatan dio dana i hrane se u više kraćih razdoblja. Najčešće su samotnjaci; odrasli mužjak može imati područje koje se preklapa s područjima nekoliko ženki. Međutim, ritam aktivnosti, veličina teritorija i udio plodova u prehrani nisu jednaki kod svih 14 vrsta, od kojih su neke još vrlo slabo istražene.
Mladunče završava razvoj u tobolcu
Kao i drugi tobolčari, ženka nakon kratke trudnoće rađa izuzetno nerazvijeno mladunče koje se samo uspinje do tobolca i pričvršćuje za sisu. Obično se razvija samo jedno. Kod dobro proučenog Matschiejevog kengura trudnoća traje približno 40 do 45 dana, a mladunče ostaje u tobolcu osam do deset mjeseci. Nakon prvog izlaska može se još vraćati radi sisanja. Spor ciklus i samo jedan potomak znače da populacija teško nadoknađuje odrasle životinje izgubljene lovom.
Svaka vrsta ima vlastiti stepen rizika
Rod nema jednu zajedničku kategoriju na Crvenoj listi: procjenjuje se svaka vrsta zasebno. Neke su ugrožene, a pojedine kritično ugrožene; Matschiejev kengur, primjerice, vodi se kao ugrožen. Na Novoj Gvineji najveće pritiske stvaraju lov radi mesa te gubitak i cijepanje šuma zbog sječe, puteva, rudarenja i poljoprivrede. U Australiji dodatni problemi uključuju sudare s vozilima i napade pasa. Zaštita zato povezuje nauku s lokalnim zajednicama. Program Tree Kangaroo Conservation pomogao je uspostaviti zaštićeno područje YUS, gdje vlasnici običajnog zemljišta čuvaju šumu Matschiejevog kengura. Očuvati rod Dendrolagus znači štititi mnoštvo različitih planinskih i nizinskih svjetova, a ne samo jednu fotogeničnu životinju.
.jpg){kind=link}
Primjedbe
Objavi komentar