Kineski vodeni jelen – jelen bez rogova koji nosi sabljaste očnjake

Kineski vodeni jelen (Hydropotes inermis) pripada pravim jelenima, ali nema rogove. Umjesto njih mužjak nosi dugačke, zakrivljene gornje očnjake koji mu daju izgled malog sabljozubog biljojeda. Iza neobičnog lica krije se oprezna životinja tršćaka, vlažnih livada i gustih polja.

Kineski vodeni jelen na travnjaku
Vodeni jelen nema rogove; kod mužjaka se iz gornje vilice spuštaju dugi očnjaci. Foto: gailhampshire / Wikimedia Commons, CC BY 2.0.

Mali jelen s velikim očnjacima

Odrasla životinja ima zbijeno tijelo, velike zaobljene uši i vrlo kratak rep. Očnjaci su mnogo duži kod mužjaka i koriste se u pokazivanju i borbama tokom parenja. Ženke ih takođe imaju, ali su znatno kraći.

Kada se mužjaci sukobe, rogovi im nisu potrebni: položaj tijela, mirisne oznake i očnjaci preuzimaju njihovu ulogu. Posjekotine mogu biti ozbiljne, pa se većina sporova ipak završava prijetnjom i povlačenjem.

Voda je zaklon, ali ne i jedini dom

Prirodno područje vrste obuhvata dijelove Kine i Korejskog poluostrva. Česta je uz rijeke, tršćake, močvare i visoku travu, ali koristi i suhlje livade i obrađena polja ako postoje udubljenja i vegetacija u kojoj se može sakriti.

Dobro pliva i voda joj pomaže pri bijegu, ali svakodnevni život nije stalno vezan za močvaru. Najvažniji su niski zaklon, mir i dovoljno mlade biljne hrane.

Izbirljiv biljojed

Jede mlade trave, zeljaste biljke, trsku i nježne izdanke. Grubu, staru vegetaciju teže iskorištava, pa bira hranu bogatiju proteinima i rastvorljivim ugljikohidratima.

U poljoprivrednom krajoliku može pronaći obilje hrane, ali košenje odjednom uklanja zaklon. Tada se jelen pritisne uz brazdu ili nisku udubinu i oslanja na boju krzna i nepomičnost.

Uveden daleko od Azije

Ljudi su vodene jelene prenijeli i u dijelove zapadne Evrope, naročito u Englesku. Tamo su uspostavljene divlje populacije, ali njihov položaj nije isti kao u prirodnom azijskom području.

Vrsta pokazuje koliko čovjek može promijeniti rasprostranjenost životinja. Najbolje je posmatrati je s udaljenosti: sabljasti zubi nisu poziv za dodirivanje, nego alat divljeg jelena.

Izvori

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Merkati: mali stražari pustinje koji žive kao prava porodica

Slika
Jedan stoji uspravno i gleda prema nebu, drugi kopaju pijesak, treći čuvaju mladunce — kod merkata svako ima zadatak. Ovi mali pustinjski stražari preživljavaju tamo gdje je život težak zahvaljujući nečemu velikom: porodici koja djeluje kao savršeno uigran tim. Porodica merkata na oprezu. Foto: Rennett Stowe / Wikimedia Commons, CC BY 2.0. Nisu mačke, nego rođaci mungosa Merkat ili surikata ( Suricata suricatta ) mali je sisar iz porodice mungosa. Živi u suhim predjelima južne Afrike, uključujući područja Kalaharija i Namiba u Bocvani, Namibiji, Angoli i Južnoj Africi. Svijet mu čine pijesak, rijetka trava, žbunje, termitnjaci i ogromno nebo s kojeg u svakom trenutku može stići grabljivica. Od glave do trupa obično je dug oko 24–29 centimetara, uz tanak rep koji mu pomaže održati ravnotežu. Težak je približno 620–970 grama. Krzno je pješčano-smeđe, s tamnijim prugama na leđima, a crne mrlje oko očiju smanjuju odsjaj jakog sunca — kao prirodne...
Pročitajte više

Feretka: nestašni kućni akrobata koji nikad ne prestaje istraživati

Slika
Ako u kući iznenada nestanu čarapa, olovka ili mala igračka, možda nije nered — možda je feretka otvorila svoju tajnu riznicu. Ovaj dugi, gipki i nevjerovatno radoznali mali sisar istovremeno je akrobata, istraživač, šaljivdžija i majstor bijega. Feretka u kući. Foto: Yulia Vambold / Wikimedia Commons, CC0. Domaći tvor s više od dvije hiljade godina istorije Feretka, odnosno domaći tvor ( Mustela putorius furo ), pripada porodici kuna zajedno s lasicama, vidrama, jazavcima i kunama. Ljudi je drže više od dvije hiljade godina. Nekada je prvenstveno pomagala u lovu na kuniće i suzbijanju štetočina, a danas je širom svijeta poznata kao neobičan kućni ljubimac. Feretka je potpuno pripitomljena životinja i ne treba je puštati u prirodu. Nije divlji tvor kojeg čovjek samo drži u stanu; kroz dugu istoriju života uz ljude postala je zavisna od odgovorne ljudske brige. Brze činjenice Naučni naziv: Mustela putorius furo Por...
Pročitajte više

Kapibara – najveći glodar na svijetu i mirni gospodar vode

Slika
Kapibara ( Hydrochoerus hydrochaeris ) najveći je živući glodar na svijetu. Iako je daleki rođak zamoraca, veličinom više podsjeća na manjeg psa. Prepoznatljiva je po zdepastom tijelu, kratkim nogama, smeđem krznu i nevjerovatno mirnom izrazu lica. Život uz rijeke i močvare Kapibare potiču iz Južne Amerike i gotovo uvijek žive blizu vode: uz rijeke, jezera, močvare i poplavljene travnjake. Voda im služi kao mjesto za rashlađivanje, odmor i bijeg od grabljivica. Njihove oči, uši i nozdrve smještene su visoko na glavi. Zato mogu ostaviti gotovo cijelo tijelo pod vodom, a ipak vidjeti, čuti i disati. Djelimično spojeni prsti pomažu im pri plivanju i kretanju po mekanom, močvarnom tlu. Šta kapibara jede? Kapibara je biljojed. Najčešće pase travu i jede vodene biljke, a ishranu može dopuniti korom i plodovima. Njeni zubi neprestano rastu, pa ih troši svakodnevnim žvakanjem čvrste biljne hrane. Društvo joj je veoma važno Kapibare su izrazito društvene životinje. ...
Pročitajte više