Kinkažu – noćni akrobat koji obožava nektar

Kinkažu (Potos flavus) izgleda kao spoj majmuna, medvjedića i rakuna, ali zapravo pripada porodici rakuna. Ovaj zlatnosmeđi sisar živi u šumama od južnog Meksika do Brazila i najveći dio života provodi visoko iznad tla.

Rep koji radi kao dodatna ruka

Njegov dugi, snažni rep može obuhvatiti granu i držati tijelo dok životinja poseže za hranom. Kinkažu ga koristi za ravnotežu, oslonac i sigurnost, a ponekad ga omota oko sebe dok spava.

Kinkažu i binturong jedina su dva pripadnika reda zvijeri s pravim hvatalnim repom. Mladi i lakši kinkažu može visjeti samo na vrhu repa, okrenuti tijelo i zatim se popeti uz vlastiti rep nazad do grane.

Silazi niz stablo glavom naprijed

Zadnja stopala može okrenuti gotovo unazad. Zahvaljujući tome silazi niz stablo glavom naprijed i spretno se kreće u oba smjera. Fleksibilna kičma, oštre kandže i šape nalik malim rukama čine ga izvrsnim penjačem.

Dan provodi u duplji ili račvi stabla, a budi se pred sumrak. Kroz krošnje se kreće pažljivo, koristeći preklopljene grane kao noćne puteve.

Zvijer sa slatkim zubom

Iako pripada redu mesoždera, većinu njegove hrane čine zreli plodovi, nektar i cvjetovi. Povremeno jede kukce, jaja i sitne životinje. Posebno voli smokve i drugu mekanu, slatku hranu.

Jezik mu može biti dug oko 13 centimetara. Njime doseže duboko u cvjetove i košnice, dok mu guste kratke dlake pružaju određenu zaštitu od uboda pčela.

Noćni vrtlar prašume

Dok pije nektar, polen mu se lijepi za lice i prenosi na sljedeći cvijet. Jedenjem plodova raznosi sjemenke kroz šumu, pa istovremeno može pomagati oprašivanju i obnavljanju vegetacije.

Samotnjak koji ipak ima društvo

Kinkažu uglavnom sam traži hranu, ali nije potpuno usamljen. Može pripadati maloj grupi od dva mužjaka, ženke i mladunaca. Članovi se susreću na bogatim stablima, uređuju jedni drugima krzno, igraju se i ponekad zajedno spavaju.

Majka najčešće rađa jedno mladunče u duplji stabla. Sama ga hrani i čuva, a nakon nekoliko mjeseci mali kinkažu već sigurno prati majku kroz grane.

Glasan stanovnik noći

Kinkažu može ispuštati visoke krikove, šištanje, zvižduke, lavež i različita kliktanja. U dijelovima Latinske Amerike zbog prodornog noćnog glasa dobio je nadimak la llorona — „žena koja plače“.

Sladak izgled nije poziv za pripitomljavanje

Krčenje šuma, lov zbog mesa i krzna te trgovina egzotičnim ljubimcima ugrožavaju lokalne populacije. Kinkažu nije pitoma životinja: noću je vrlo aktivan, može biti destruktivan i ima snažan, bolan ugriz.

• živi u krošnjama Centralne i Južne Amerike,
• aktivan je uglavnom noću,
• rep koristi za hvatanje grana i ravnotežu,
• najviše voli voće i nektar,
• pomaže šumi oprašivanjem i širenjem sjemenki.

Zanimljivost: naučno ime Potos flavus približno znači „zlatni pijanac“, što opisuje njegovo zlatno krzno i ljubav prema nektaru.

---

Fotografija: Dick Culbert, putem Wikimedia Commons, licenca CC BY 2.0. Izvori za osnovne činjenice: San Diego Zoo Wildlife Alliance i Animal Diversity Web, University of Michigan.