Kljunar – sisar koji polaže jaja i lovi pomoću električnih signala

Kljunar (Ornithorhynchus anatinus) djeluje kao životinja sastavljena od dijelova nekoliko drugih vrsta: ima široku njušku nalik pačijem kljunu, gusto krzno, plivaće kožice, pljosnat rep i polaže jaja. Ipak, nije prirodna greška nego savršeno prilagođen poluvodeni sisar iz Australije.

Sisar koji polaže jaja

Većina sisara rađa žive mlade, ali kljunar pripada maloj i drevnoj grupi jednootvora, odnosno monotremata. Danas samo kljunari i ehidne polažu jaja. Ženka obično snese jedno do tri mala jaja u posebno pripremljenoj jazbini na obali.

Jaja imaju mekanu, savitljivu ljusku i iz njih se mladi izlegu nakon približno deset dana. Majka nema bradavice. Mlijeko izlazi kroz posebne dijelove kože na trbuhu, a mladunci ga ližu s kože i dlake dok ne ojačaju.

„Kljun“ je osjetljivi radar

Široka njuška izgleda kao tvrdi pačiji kljun, ali je zapravo meka, savitljiva i puna čula. U njoj se nalaze hiljade receptora za dodir, pritisak i kretanje, kao i oko 40.000 elektroreceptora.

Dok roni, kljunar zatvara oči, uši i nozdrve. Umjesto vida prati slabe električne impulse koje proizvode mišići živih životinja. Pomjeranjem glave lijevo-desno procjenjuje pravac i udaljenost plijena skrivenog u mulju. Tako pronalazi larve kukaca, crve, slatkovodne račiće i druge sitne beskičmenjake.

Pod vodom je projektil, na kopnu gegavac

Velike prednje šape s plivaćim kožicama daju glavni pogon, zadnje noge služe kao kormilo i kočnica, a široki rep stabilizuje tijelo. Rep je istovremeno skladište masnoće koja pomaže životinji kada nema dovoljno hrane.

Gusto vodootporno krzno zadržava sloj zraka uz kožu i čuva toplotu čak i u hladnoj vodi. Na kopnu se kljunar kreće pomalo nezgrapno jer su mu noge postavljene sa strane tijela, ali snažnim kandžama brzo kopa duboke jazbine u riječnim obalama.

Odrasli nema zube

Plijen skuplja u obrazne vrećice, zatim izranja da bi jeo. Odrasli kljunar nema prave zube. Hranu drobi tvrdim keratinskim pločama u ustima, a često zajedno s plijenom pokupi i sitan šljunak koji pomaže mljevenju obroka.

Može provesti mnogo sati tražeći hranu i dnevno pojesti znatan dio vlastite mase. Najaktivniji je u sumrak i tokom noći, dok dan obično provodi odmarajući u jazbini.

Mužjak nosi otrovne ostruge

Na zadnjim nogama odraslog mužjaka nalaze se šuplje ostruge povezane s otrovnim žlijezdama. Otrov nije poznat kao smrtonosan za ljude, ali može izazvati izuzetno jak i dugotrajan bol te veliki otok.

Količina otrova povećava se u sezoni parenja, pa stručnjaci smatraju da ga mužjaci prvenstveno koriste u sukobima s konkurentima. Kljunar je zato jedan od rijetkih otrovnih sisara na svijetu.

Stanovnik čistih australskih voda

Kljunari prirodno žive u slatkovodnim rijekama, potocima, jezerima i barama istočne i jugoistočne Australije, uključujući Tasmaniju. Za opstanak im trebaju zdrave obale u kojima mogu kopati i dovoljno vodenih beskičmenjaka za hranu.

Promjene riječnih tokova, suše, zagađenje, gubitak vegetacije i zapetljavanje u odbačeni ribolovni pribor mogu ozbiljno ugroziti ove životinje. Posebno su opasne potopljene mreže i plastični prstenovi iz kojih životinja ne može izroniti da udahne zrak.

• sisar je koji polaže jaja,
• pod vodom lovi bez pomoći vida i sluha,
• u njušci ima oko 40.000 elektroreceptora,
• odrasli nema prave zube,
• mužjak ima otrovne ostruge na zadnjim nogama.

Zanimljivost: kljunar je toplokrvan, ali mu je prosječna tjelesna temperatura oko 32 °C, niža nego kod većine drugih sisara. Gusto krzno ipak mu omogućava da satima lovi u veoma hladnoj vodi.

---

Izvori za činjenice: San Diego Zoo Wildlife Alliance – Platypus i Australian Museum – Platypus.
Fotografija: Charles J. Sharp, Wikimedia Commons, licenca CC BY-SA 4.0.