Kunić lavlja glava – mala maza s prepoznatljivom grivom

Lavlja glava kunić je sve traženiji kućni ljubimac, zahvaljujući svom specifičnom izgledu. Tijelo kunića lavlje glave je zbijeno, kratko, valjksato i zaobljeno. Noge su mu srednje dužine, dok mu je rep mali i prilegnut. Ima karakterističan oblik glave i valovitu naboranu dlaku oko nje pa je upravo zbog toga dobio ''lavlji'' naziv. Krzno ovog kunića je kratko i gusto s laganim pokrovom, a dlaka je srednje dužine. Uslovi dražanja ove rase kunića se ne razlikuju od načina držanja drugih vrsta kunića.

Kunići su dosta društveni i razigrani pa ih to čini odličnim prijateljima. Možete ih držati u kavezu ili ih pustiti da skakuću po stanu. Jako se vole maziti i najbolje bi bilo da ih odmalena držite u rukama ili krilu. S njima postupajte nježno i pružite im puno ljubavi. Kunić lavlja glava ne voli da se podiže za uši ili kožu iza vrata, nego jednu ruku trebate staviti ispod donjeg dijela tijela, a drugu ispod grudi. Oni uvijek moraju imati oslonac jer će se tako sigurnije osjećati.

Odlike zdravog kunića su suha njuška, bistre oči, živahnost i puno kretanja. Što se tiče ishrane, uvijek se daje sijeno i ishrana koja je napravljena za njih ili im možete davati svježe voće i povrće (zavisno o starosti), a sve u umjerenim količinama. Što se tiče kaveza, treba redovno održavati njegovu čistoću jer u suprotnom može doći do nakupljanja bakterija. Patuljsti kunići uzgajaju se samo kao kućni ljubimci. Imaju iste karakterne osobine kao i ostali odomaćeni kunići, s malo više temperamentne osobine.

Energetični su i osetljivi (lako ih možemo uznemiriti). Uglavnom se drže u kućnim uslovima i mogu se prilagoditi društvu kućnog psa i mačke, ali i drugih kućnih ljubimaca. Veoma su krhke životinje i podložne stresu. Treba ih razlikovati od zečeva. Čistokrvni patuljasti kunići teški su od 500 g do 1400 g; veći pripadnici vrste teže od 1400 g do 1800 g.

Neke od boja su crna, plava, čokoladna, jorgovan (bledoljubičasta), čeličnosiva, vidra, srneća, ris, opal, žućkastosmeđa (zagasito), takođe i beli crvenooki (rubin) i plavooki. Hrane se travom, žitaricama i raznim sočnim zelenilom. Njihov sistem za varenje je slabiji od njihovih većih rođaka i lisnato povrće poput salate i kupusa mogu im zadati zdrastvene probleme. Veliki dio njihove ishrane čini sijeno, koje je vrlo važno za varenje.

Lavljoglavi kunić je uzgojen u Belgiji, zatim je uvezen u Englesku gde je naknadno ukršten s određenim rasama patuljastih kunića i dobijen je tzv. Europski lavljoglavi kunić koji u SAD-u nije priznat kao uzgojna rasa. Ova rasa kunića je vrlo jedinstvena i jedan je od bitnijih i novijih ukršenih vrsta.

Težina odraslog lavljoglavog kunića se kreće od 1,2 kg do 2,5 kg, a životni vijek mu je oko 6 godina u prosjeku, s tim da dužina života, a i težina, kunića zavisi od načina držanja (ishrana, puštanje iz kaveza po stanu ili vrtu). Voli ljude, ljupkog je izgleda, lako se održava i jedan je od najdražih kućnih ljubimaca u svijetu kunića.