Kunići – društveni skakači koji nisu glodari

Duge uši i brzi skokovi samo su početak priče. Kunići pripadaju redu dvojezubaca, nisu glodari, grade složene društvene odnose i imaju probavni sistem prilagođen izvlačenju hranjivih tvari iz biljne hrane.

Evropski kunić

Budne uši, snažne zadnje noge i život u zajednici.

Kunić nije glodar

Kunići pripadaju redu Lagomorpha, zajedno sa zečevima i zviždarima. Iza velikog para gornjih sjekutića imaju još jedan manji par – osobinu koja ih razlikuje od glodara. Njihovi zubi neprestano rastu, pa ih vlaknasta biljna hrana prirodno troši.

Od divljih jazbina do domaćih pasmina

Evropski kunić (Oryctolagus cuniculus) predak je domaćih kunića. Divlje kolonije kopaju razgranate podzemne sisteme, poznate kao kunićnjaci ili jazbine, koji pružaju zaklon od vremenskih prilika i grabežljivaca. U zajednici postoji hijerarhija, a članovi se međusobno njeguju i odmaraju blizu jedni drugih.

Uši su radar i rashladni sistem

Velike uši hvataju zvukove iz različitih pravaca i pomažu u ranom otkrivanju opasnosti. Kroz njih prolazi mnogo krvnih sudova, pa mogu pomoći i pri otpuštanju viška toplote. Oči postavljene sa strane glave daju vrlo široko vidno polje.

Snažne noge i tihi jezik

Zadnje noge omogućavaju naglo ubrzanje, skokove i brze promjene pravca. Kunići komuniciraju položajem ušiju i tijela, mirisima i tihim zvukovima. Snažno udaranje zadnjom nogom o tlo služi kao alarm ostalim članovima grupe.

Neobična tajna probave

Biljna hrana prvo prolazi kroz složen proces fermentacije u zadnjem dijelu probavnog sistema. Kunić zatim izravno pojede posebne mekane izlučevine, ceko­trofe, i tako drugi put preuzima vitamine i druge hranjive tvari. To je normalan i presudan dio njegove biologije.

Kunić i zec nisu isto

Većina kunića mladunce donosi na svijet u sigurnom gnijezdu; rađaju se goli i zatvorenih očiju. Mladunci zečeva obično dolaze na svijet prekriveni krznom i otvorenih očiju, spremniji za kretanje. Zečevi uglavnom ne grade iste složene podzemne kolonije kao evropski kunići.

Ako je ljubimac, nije ukras za kavez

Domaći kunić treba mnogo kvalitetnog sijena, sigurnog prostora za kretanje, društveni kontakt, svakodnevno obogaćivanje okoline i veterinarsku brigu stručnu za ovu vrstu. Delikatna kičma i snažne noge traže pažljivo podizanje i miran pristup. Kunić je dugoročna obaveza, a ne kratkotrajni poklon.

Brze zanimljivosti

  • Nos se često pomjera kako bi usmjerio mirise prema osjetljivim receptorima.
  • Uši se mogu okretati gotovo nezavisno jedna od druge.
  • Kunići mogu skakati u zrak i okretati tijelo kada su uzbuđeni i opušteni.
  • Njihov probavni sistem zavisi od hrane bogate vlaknima.
  • Društveni su i koriste čitav niz položaja tijela za sporazumijevanje.

Izvori za činjenice: Smithsonian Institution, Animal Diversity Web – University of Michigan i RSPCA.
Fotografija: Tulumnes / Wikimedia Commons, licenca CC BY-SA 4.0.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Merkati: mali stražari pustinje koji žive kao prava porodica

Slika
Jedan stoji uspravno i gleda prema nebu, drugi kopaju pijesak, treći čuvaju mladunce — kod merkata svako ima zadatak. Ovi mali pustinjski stražari preživljavaju tamo gdje je život težak zahvaljujući nečemu velikom: porodici koja djeluje kao savršeno uigran tim. Porodica merkata na oprezu. Foto: Rennett Stowe / Wikimedia Commons, CC BY 2.0. Nisu mačke, nego rođaci mungosa Merkat ili surikata ( Suricata suricatta ) mali je sisar iz porodice mungosa. Živi u suhim predjelima južne Afrike, uključujući područja Kalaharija i Namiba u Bocvani, Namibiji, Angoli i Južnoj Africi. Svijet mu čine pijesak, rijetka trava, žbunje, termitnjaci i ogromno nebo s kojeg u svakom trenutku može stići grabljivica. Od glave do trupa obično je dug oko 24–29 centimetara, uz tanak rep koji mu pomaže održati ravnotežu. Težak je približno 620–970 grama. Krzno je pješčano-smeđe, s tamnijim prugama na leđima, a crne mrlje oko očiju smanjuju odsjaj jakog sunca — kao prirodne...
Pročitajte više

Feretka: nestašni kućni akrobata koji nikad ne prestaje istraživati

Slika
Ako u kući iznenada nestanu čarapa, olovka ili mala igračka, možda nije nered — možda je feretka otvorila svoju tajnu riznicu. Ovaj dugi, gipki i nevjerovatno radoznali mali sisar istovremeno je akrobata, istraživač, šaljivdžija i majstor bijega. Feretka u kući. Foto: Yulia Vambold / Wikimedia Commons, CC0. Domaći tvor s više od dvije hiljade godina istorije Feretka, odnosno domaći tvor ( Mustela putorius furo ), pripada porodici kuna zajedno s lasicama, vidrama, jazavcima i kunama. Ljudi je drže više od dvije hiljade godina. Nekada je prvenstveno pomagala u lovu na kuniće i suzbijanju štetočina, a danas je širom svijeta poznata kao neobičan kućni ljubimac. Feretka je potpuno pripitomljena životinja i ne treba je puštati u prirodu. Nije divlji tvor kojeg čovjek samo drži u stanu; kroz dugu istoriju života uz ljude postala je zavisna od odgovorne ljudske brige. Brze činjenice Naučni naziv: Mustela putorius furo Por...
Pročitajte više

Kapibara – najveći glodar na svijetu i mirni gospodar vode

Slika
Kapibara ( Hydrochoerus hydrochaeris ) najveći je živući glodar na svijetu. Iako je daleki rođak zamoraca, veličinom više podsjeća na manjeg psa. Prepoznatljiva je po zdepastom tijelu, kratkim nogama, smeđem krznu i nevjerovatno mirnom izrazu lica. Život uz rijeke i močvare Kapibare potiču iz Južne Amerike i gotovo uvijek žive blizu vode: uz rijeke, jezera, močvare i poplavljene travnjake. Voda im služi kao mjesto za rashlađivanje, odmor i bijeg od grabljivica. Njihove oči, uši i nozdrve smještene su visoko na glavi. Zato mogu ostaviti gotovo cijelo tijelo pod vodom, a ipak vidjeti, čuti i disati. Djelimično spojeni prsti pomažu im pri plivanju i kretanju po mekanom, močvarnom tlu. Šta kapibara jede? Kapibara je biljojed. Najčešće pase travu i jede vodene biljke, a ishranu može dopuniti korom i plodovima. Njeni zubi neprestano rastu, pa ih troši svakodnevnim žvakanjem čvrste biljne hrane. Društvo joj je veoma važno Kapibare su izrazito društvene životinje. ...
Pročitajte više