Kuskus – spori pjegavi torbar iz krošnji Nove Gvineje
Fotografija: garywwilson / Wikimedia Commons, CC BY 4.0.
Kuskus se kroz krošnje kreće toliko polako i oprezno da ga je lako zamijeniti za lijenog majmuna ili čudnog tropskog ljenjivca. Ipak, ova životinja nije ni primat ni ljenjivac, već torbar srodan australijskim posumima. Zahvaljujući snažnim šapama i repu koji se obavija oko grana, najveći dio života provodi iznad zemlje.
Pjegavi stanovnik Nove Gvineje
Obični pjegavi kuskus, naučnog imena Spilocuscus maculatus, pripada porodici Phalangeridae. Glavnina njegovog prirodnog područja nalazi se na Novoj Gvineji, ali živi i na poluotoku Cape York u sjeveroistočnoj Australiji te na pojedinim okolnim ostrvima.
Naseljava tropske nizijske i sekundarne šume, gdje se hrani u donjim slojevima vegetacije, potkrošnjama i visokim krošnjama. Može se pronaći i u mangrovama, starijim nasadima kokosa i mozaičnim predjelima u blizini ljudskih naselja, pod uslovom da još postoje stabla koja mu pružaju hranu i zaklon.
Mužjaci nose pjege, ženke su skromnije obojene
Kuskus je približno veličine krupne domaće mačke. Odrasle životinje uglavnom teže između tri i šest kilograma, a mužjaci su obično veći od ženki. Ima okruglu glavu, veoma male uši skrivene u krznu i velike oči prilagođene slabom svjetlu.
Izgled krzna razlikuje se prema spolu, starosti i području. Odrasli mužjaci često su bijeli ili kremasti s crvenkastim i smeđim pjegama, dok su ženke najčešće svijetle i bez izraženih pjega. Gusto, vunasto krzno štiti životinju od vlage i promjena temperature u tropskoj šumi.
Rep koji radi kao peta ruka
Najvažniji penjački alat kuskusa njegov je dugački, hvatajući rep. Donja strana završnog dijela repa nema krzno i prekrivena je hrapavom kožom koja čvrsto prijanja uz koru drveta. Dok se životinja premješta s grane na granu, rep joj služi kao sigurnosno uže i dodatna tačka oslonca.
Prsti i zakrivljene kandže također su prilagođeni hvatanju. Kuskus se kreće sporo, ali veoma sigurno, pažljivo ispitujući svaku granu prije nego što prenese težinu tijela. Ako se spusti na tlo, sposoban je hodati između stabala, pa čak i kratko potrčati.
Fotografija iz prirode u Indoneziji: Kristof Zyskowski / Wikimedia Commons, CC BY 4.0.
Aktivan kada se šuma smiri
Pjegavi kuskus uglavnom je samotnjak, najaktivniji u sumrak i tokom noći. Danju spava u krošnji, često skriven iza lišća koje mu pomaže da se stopi s okolinom. Iako djeluje mirno, mužjaci mogu biti veoma netrpeljivi prema drugim mužjacima. Kuskusi se glasaju siktanjem, kreštanjem i neobičnim zvukovima nalik kliktanju.
Lišće, izdanci i poneki insekt
Najveći dio prehrane čine lišće, mladi izdanci, epifitske paprati i biljke iz roda Ficus. Jede i voće, nezrele kokosove orahe i druge biljne plodove. Iako pretežno jede biljnu hranu, povremeno će pojesti insekte ili manjeg kičmenjaka, pa ga nije sasvim tačno opisati kao strogog biljojeda.
Mladunče dugo ostaje uz majku
Kao i drugi torbari, kuskus rađa veoma sitne i nerazvijene mladunce koji razvoj nastavljaju u majčinoj torbi. Trudnoća traje približno od 20 do 42 dana, a broj mladunaca obično je mali. Mladi napuštaju torbu nakon pet do sedam mjeseci. Poslije izlaska mogu se voziti na majčinim leđima dok ne postanu dovoljno sigurni da se sami kreću kroz krošnje.
Raširena vrsta koja ipak treba šumu
Međunarodna unija za zaštitu prirode vodi običnog pjegavog kuskusa kao vrstu najmanje zabrinutosti, a međunarodna trgovina regulisana je kroz CITES Dodatak II. Ipak, na pojedinim područjima ugrožavaju ga sječa šuma, lov zbog mesa i krzna te hvatanje za trgovinu životinjama. Neke srodne vrste pjegavih kuskusa, poput crnopjegavog i plavookog kuskusa, već su kritično ugrožene.
Spori pokreti kuskusa nisu znak nespretnosti, već izuzetno pažljiv način života u svijetu tankih i klizavih grana. Njegov opstanak zavisi od toga hoće li tropske šume Nove Gvineje ostati povezane, raznovrsne i dovoljno velike.
Primjedbe
Objavi komentar