Kvol – pjegavi australijski torbar i noćni lovac
Fotografija: JJ Harrison / Wikimedia Commons, CC BY-SA 3.0.
Izgleda kao neobična mješavina mačke i kune, ali kvol nije ni jedno ni drugo. Ovaj pjegavi stanovnik Australije pripada torbarima i jedan je od najvažnijih domaćih grabljivaca svoga kontinenta. Dok većina ljudi spava, kvol napušta sklonište, prelazi kilometre kroz šumu i kreće u potragu za plijenom.
Ko je zapravo kvol?
Naziv kvol obuhvata šest živućih vrsta iz roda Dasyurus. Četiri vrste žive u Australiji, a dvije na Novoj Gvineji. Sve su mesojedni torbari, srodni tasmanijskom đavolu, iako su vitkiji, lakši i mnogo okretniji.
Najveća i vjerovatno najupečatljivija vrsta je pjegavorepi kvol ili Dasyurus maculatus. On je najveći živući mesojedni torbar na australijskom kopnu i, poslije tasmanijskog đavola, drugi najveći živući mesojedni torbar na svijetu.
Bijele pjege koje se nastavljaju niz rep
Pjegavorepi kvol približno je veličine domaće mačke, ali ima kraće noge, izduženije tijelo i šiljatiju njušku. Krzno mu može biti crvenkastosmeđe, tamnosmeđe ili gotovo čokoladne boje, prekriveno jasnim bijelim pjegama. Za razliku od ostalih australijskih kvolova, njegove pjege nastavljaju se i niz rep.
Prosječan odrasli mužjak teži oko 3,5 kilograma, dok je ženka teška približno dva kilograma. Iza simpatičnog izgleda kriju se snažne čeljusti, oštri zubi i kandže. Kvol se dobro kreće po zemlji, ali je i veoma spretan penjač koji može tragati za hranom na drveću.
Život počinje kada padne mrak
Kvol je uglavnom samotna i noćna životinja. Dan provodi u skloništu među stijenama, u maloj pećini, šupljem deblu ili duplji drveta. Tokom jedne noći može preći nekoliko kilometara i obići veoma veliko područje. Na istaknutim stijenama ostavlja izmet na zajedničkim mjestima koja služe za obilježavanje teritorije i razmjenu mirisnih poruka.
Fotografija: Michael J. Fromholtz / Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0.
Šta lovi pjegavi torbar?
Pjegavorepi kvol nije izbirljiv. Lovi glodare, ptice, guštere, insekte, zečeve, bandikute, posume i manje valabije, a hrani se i strvinom. Plijenu se približava tiho, zatim ga obara kandžama i zadaje snažan ugriz u predjelu glave ili vrata. Kao grabljivac pomaže održavanju prirodne ravnoteže, dok uklanjanjem uginulih životinja ima i ulogu šumskog čistača.
Ponekad uđe u kokošinjac, što mu je u prošlosti donijelo lošu reputaciju. Ipak, ubijanje kvolova nije rješenje. Perad je moguće zaštititi čvrstom mrežom, zatvaranjem svih otvora i sigurnim noćnim skloništem.
Mladunci u majčinoj torbi
Sezona parenja pjegavorepog kvola traje uglavnom od aprila do jula. Nakon trudnoće od približno 21 dan ženka prosječno donosi na svijet pet sićušnih mladunaca. U početku se razvijaju pričvršćeni za sise u jednostavnoj torbi na majčinom stomaku. Kada porastu, majka ih ostavlja u sigurnoj jazbini dok izlazi u lov. I mužjaci i ženke polno sazrijevaju približno s godinu dana.
Šume, stijene i šuplja stabla
Pjegavorepi kvol nastanjuje kišne šume, vlažne eukaliptusove šume, otvorene šumske predjele, obalno žbunje i kamenite terene jugoistočne Australije i Tasmanije. Potrebna su mu velika, povezana područja prirodne vegetacije, dovoljno plijena i stara stabla ili oborena debla u kojima može pronaći sklonište.
Zašto je kvol ugrožen?
Broj kvolova drastično je smanjen zbog krčenja i fragmentacije šuma, sječe starih stabala, promijenjenih režima požara i nestanka mjesta za jazbine. Dodatnu opasnost predstavljaju lisice i divlje mačke, koje ih napadaju, prenose bolesti i otimaju im hranu. Pjegavorepi kvol danas je ugrožen ili ranjiv, zavisno od populacije i područja u kojem živi.
Očuvanje velikih šumskih cjelina, starih šupljih stabala i prirodnih koridora presudno je za njegov opstanak. Kvol možda izlazi tek nakon mraka, ali njegova uloga u australijskoj prirodi nikako ne smije ostati nevidljiva.
Primjedbe
Objavi komentar