Mladunče dabra – mala krznena kuglica velikog graditelja

Dabrovi žive u grupi-porodici. Čine je majka, otac i mladunčad. Kad se okoti, mladunče je poput krznene kuglice sa sjajnim, crnim repićem, ne mnogo veći od palca. Svojim sitnim glasićima maleni dabrovi stalno nešto zanovijetaju. Gurkaju se oko mame koja ih doji mjesec dana, a zatim ih hrani lišćem i najmekšim grančicama. Tanke, sočne mladice zabadaju između zubi, onako kako to čine djeca kad jedu slane štapiće. Ali djeca sigurno ne mogu griskati tako brzo kao dabrovi.

Dabrovi su veliki glodari, koji su gradili kule i nasipe puno prije nego što su to činili ljudi. Indijanci ih zovu "mala braća ljudi". Jezerce i brana dabrovima pružaju zaštitu od neprijatelja. Tu spremaju zimske zalihe vrbovih, brezovih i jablanovih grana. Do njih mogu zimi, ispod zaštitničkog ledenog pokrivača, slobodno i bez opasnosti doplivati ravno od ulaza svoje kule. Taj je ulaz uvijek pod vodom, nepristupačan bilo kojem neprijatelju, naročito vidrama.

Lisici, vuku ili medvjedu ne isplati se otkopavati dabrovsku kulu, jer se sastoji od nerazmrsiva spleta jakih grana i mladica. Ali u njezinoj se unutrašnjosti krije suha, topla i meko obložena spavaonica. Dabar ima širok, pljosnat rep, lopatasta oblika, prekriven sitnim ljuskama, koji mu služi kao kormilo dok pliva. Prednje su mu noge male i spretne, a stražnje velike. Između prstiju ima plivaće kožice. Uši su mu malene i zaobljene, a oči živahne i izvanredno pokretljive.

Prekriven je gustim, smeđim krznom. Dabrovi mogu opušteno glodati čak i ispod razine vode, jer usta mogu zatvoriti sve do iza sjekutića, a zatvoriti mogu i nosnice i uši. Pronađene su brane duge čak 500 metara. Nijedan od njihovih neprijatelja, osim čovjeka, ne može otkopati njihovu kulu. Zbog toga dabrovi počinju svoju mladunčad voditi sa sobom tek kad nauče samostalno roniti.

Kratko prije spavanja ili nakon buđenja, kada se u udobnoj spavaonici osjećaju sigurnima, vole se međusobno čistiti i da rado griskaju jedan drugome krzno. Pritom ispuštaju sasvim tihe, visoke glasove. Sjekutići su mu poput dlijeta, neobično su snažni, jarko narančasti i rastu kao nama nokti. Svakodnevno glođe drveće i tako brusi zube kako bi zadržali istu dužinu.