Morska svinja – prozirni čistač koji hoda po najdubljem morskom dnu
Morska svinja nije svinja, nema pluća i nikada ne izlazi na kopno. To je nadimak za vrste roda Scotoplanes, neobične dubokomorske morske krastavce iz grupe bodljokožaca. Njihovo meko, ovalno i gotovo prozirno tijelo stoji na izduženim cjevastim nožicama, pa podsjeća na ružičasto prase koje veoma polako korača kroz mulj. Žive na ogromnim ravnicama okeanskog dna, kilometrima ispod sunčeve svjetlosti.
.jpeg)
Život pod pritiskom i u potpunom mraku
Vrste roda Scotoplanes pronađene su širom svjetskih okeana, najčešće na dubinama od približno 1.000 do 6.000 metara. Na četiri kilometra dubine pritisak je stotinama puta veći nego na površini, voda je hladna, a sunčeva svjetlost ne dopire. Tijelo morske svinje sadrži mnogo vode i nema teške kosti ni čvrst oklop, pa se ne drobi kao vazduhom ispunjen predmet. Živa jedinka obično je duga oko osam do četrnaest centimetara, a najveće mogu dosegnuti približno sedamnaest ili osamnaest.
Noge koje su zapravo hidraulične cijevi
Kao i drugi bodljokošci, morska svinja koristi vodeni vaskularni sistem. Pritisak tečnosti pokreće cjevaste nožice, koje su kod ovog roda neobično duge i podižu tijelo iznad mekanog sedimenta. Tako životinja ne tone duboko u mulj i može polako koračati u potrazi za hranom. Na leđima ima dugačke papile nalik antenama. One vjerovatno imaju osjetilnu ulogu i pomažu u otkrivanju hemijskih ili mehaničkih tragova svježeg materijala koji je pao s viših slojeva mora.
.jpeg)
Deset pipaka za večeru iz mulja
Oko usta se nalazi deset kratkih pipaka obloženih sluzi. Njima morska svinja zahvata površinski sloj sedimenta i iz njega izdvaja detritus: sitne ostatke algi, planktona i životinja koji su polako potonuli iz produktivnog površinskog mora. Posebno cijeni svježi, hranjiviji materijal. Zbog toga se veliki broj jedinki može okupiti kod „pada hrane”, poput uginulog kita. Ne jede nužno samo samo meso; koristi obogaćeni mulj i obilje organskih čestica oko takvog leša.
Naizgled prazna abisalna ravnica zato je povezana s događajima kilometrima iznad nje. Sezonsko cvjetanje algi na površini može nakon određenog vremena poslati obilan „morski snijeg” na dno. Morske svinje osjete novu zalihu i pomjeraju se prema bogatijim mrljama sedimenta. Njihova brojnost može naglo porasti nakon velikog dotoka hrane. Dok prolaze kroz mulj, gutaju ga, probavljaju organske ostatke i izbacuju prerađeni sediment, pa učestvuju u kruženju hranjivih materija i miješanju morskog dna.
Jaslice za malog kraljevskog raka
Istraživači u blizini Kalifornije primijetili su da mladunci kraljevskog raka Neolithodes diomedeae često sjede na morskoj svinji ili se skrivaju ispod nje. U istraživanju je 96 posto posmatranih mladih rakova bilo povezano sa životinjama roda Scotoplanes. Na ravnom dnu gotovo nema stijena ni pukotina, pa meko tijelo većeg susjeda postaje pokretno sklonište od grabljivaca. Rak očito ima korist, dok za morsku svinju nije potvrđena ni korist ni šteta; odnos se zato uglavnom opisuje kao komensalizam.
Nije jedna vrsta i nije prava „stoka dubine”
Nadimak sea pig koristi se za cijeli rod, među čijim su priznatim vrstama Scotoplanes globosa, S. angelicus i S. mutabilis. Sličan izgled drugih dubokomorskih morskih krastavaca ponekad stvara zabunu, pa snimak nije uvijek moguće odrediti do vrste bez stručnog pregleda ili uzorka. Roboti na daljinsko upravljanje danas snimaju žive, poluprozirne jedinke bez izvlačenja na površinu. Izvađena životinja gubi prirodan oblik jer više nije pod dubokomorskim pritiskom, zbog čega muzejski primjerci izgledaju spljoštenije.
Zašto je važan mali hodač
Za pojedine vrste nema potpune globalne procjene ugroženosti, ali njihovo stanište nije nedodirljivo. Klimatske promjene mogu izmijeniti količinu i sastav hrane koja tone s površine. Dubokomorsko rudarenje moglo bi ukloniti sediment, podići oblake čestica i poremetiti životinje koje se sporo kreću. Otpad i mikroplastika također stižu do velikih dubina. Pošto se abisalni ekosistemi obnavljaju veoma sporo, posljedice mogu trajati decenijama.
Morska svinja pokazuje da duboko dno nije mrtva pustinja. Ona pronalazi rijetke hranjive mrlje, prerađuje sediment i pruža sklonište drugoj vrsti. Da bismo je razumjeli, potrebni su dugotrajni snimci, pažljivo uzorkovanje i zaštita prije industrijskog zahvata. Njen smiješni nadimak lako privlači pažnju, ali stvarna životinja još je zanimljivija: mali hidraulični bodljokožac koji uspijeva tamo gdje bi čovjeka nezaštićenog pritisak trenutno zdrobio.
.jpeg){kind=link}
.jpeg){kind=link}
Primjedbe
Objavi komentar