Numbat – prugasti torbar koji dnevno pojede do 20.000 termita
Numbat (Myrmecobius fasciatus) izgleda kao da su se vjeverica, mravojed i mali torbar dogovorili da podijele jedno tijelo. Ipak, on nije blizak nijednoj od tih životinja: jedini je živući predstavnik svoje porodice, Myrmecobiidae, i jedna od najneobičnijih životinja Australije. Bijele pruge lako privuku pogled, ali prava posebnost krije se u svakodnevnoj rutini. Ovaj specijalista gotovo cijeli dan traži termite i može ih pojesti između 15.000 i 20.000.
Malen, prugast i sasvim poseban
Odrasli numbat obično je dug oko 20–25 centimetara, bez repa koji dodaje još približno 15–18 centimetara, a težak je oko pola kilograma. Krzno mu je crvenkastosmeđe ili sivkastosmeđe, dok preko leđa i sapi prolazi niz bijelih poprečnih pruga. Šiljasta njuška, velike uspravne uši i čupav rep daju mu gotovo crtani izgled. Za razliku od većine torbara, ženka nema pravu torbu. Mladunci se neposredno nakon rođenja pričvršćuju za četiri sise, zaštićene naborima kože i posebnom dlakom.
Kako pojesti 20.000 termita
Numbat ne razvaljuje tvrde termitnjake. Njegov plan je pametniji i štedljiviji: izoštrenim njuhom pronalazi plitke podzemne hodnike kroz koje se termiti kreću, snažnim kandžama otvara zemlju, a zatim uvlači dug, tanak jezik obložen ljepljivom slinom. Zubi su mu sitni i tupi jer plijen uglavnom ne žvače. Mravi i komadići zemlje ponekad završe u ustima slučajno, ali termiti su gotovo cijeli jelovnik. Procijenjenih 15.000–20.000 jedinki dnevno predstavlja oko deset posto mase odraslog numbata.
Torbar koji radi u dnevnoj smjeni
Većina malih australijskih torbara izbjegava dnevnu vrućinu, ali numbat je izrazito dnevna životinja. Razlog ponovo leži u termitima. Kako ne može provaliti duboko u gnijezdo, mora ih pratiti dok se kreću kroz hodnike blizu površine. Ljeti zato izlazi rano ujutro i kasnije poslijepodne, a najtopliji dio dana provodi u hladu ili šupljem deblu. U hladnijim mjesecima aktivnost pomjera prema sredini dana. Njegov raspored nije određen satom nego temperaturom tla i dostupnošću plijena.
Dom od šume, trupaca i sigurnih skrovišta
Nekada je numbat naseljavao veliki dio južne, sušne i polusušne Australije. Danas su njegova glavna prirodna uporišta u jugozapadnom dijelu Zapadne Australije, dok su nove populacije uspostavljene i u ograđenim rezervatima u Južnoj Australiji i Novom Južnom Walesu. Najviše mu odgovaraju eukaliptusove šume sa starim i oborenim stablima. Trupci nisu nered koji treba ukloniti: u njima se krije od grabljivica, odmara noću, podiže mlade, a trulo drvo istovremeno hrani kolonije termita.
Četiri mladunca bez torbe
Sezona parenja uglavnom počinje početkom australijskog ljeta. Nakon izuzetno kratke trudnoće, koja traje oko dvije sedmice, ženka obično rađa četiri sićušna i nerazvijena mladunca. Oni mjesecima ostaju pričvršćeni za sise dok ih majka nosi sa sobom. Kada postanu preveliki, ostavlja ih u sigurnom gnijezdu u deblu ili jazbini i vraća se da ih doji. Do kasnog proljeća mladi počinju samostalno tražiti termite, a potom napuštaju majčino područje i uspostavljaju vlastite teritorije.
Zašto je numbat ugrožen?
Australijska savezna lista vodi numbata kao ugroženu vrstu. Lisice unesene iz Evrope bile su glavni pokretač historijskog pada, a danas mu dodatno prijete divlje mačke, gubitak šume te prečesti i intenzivni požari. Vatra može ukloniti šuplja debla mnogo brže nego što nastaju nova. Kontrola lisica, pažljivo upravljanje požarima, uzgoj za povratak u prirodu i stvaranje ograđenih područja već su pomogli pojedinim populacijama.
Numbat je dokaz da spektakularan predator ne mora biti velik ni glasan. Njegovo najvažnije oružje su nos, jezik i savršeno tempiran dnevni raspored. Sačuvamo li šume jugozapadne Australije i uklonimo unesene grabljivice, ovaj prugasti lovac može nastaviti svoju tihu smjenu među lišćem.
Primjedbe
Objavi komentar