Patuljasti kunić – najmanji kunić Sjeverne Amerike

Patuljasti kunić (Brachylagus idahoensis) najmanji je kunić Sjeverne Amerike. Odrasla životinja duga je otprilike koliko školsko ravnalo i teži manje od pola kilograma, ali je savršeno prilagođena ogromnom moru žbunaste žalfije na zapadu kontinenta.

Šuma u minijaturi

Gusti grmovi žalfije za njega su istovremeno krov, zaklon i zimska ostava. Kada snijeg prekrije trave, jede lišće i mlade grančice žalfije. Tokom proljeća i ljeta jelovniku dodaje trave i druge zelene biljke.

Za razliku od većine sjevernoameričkih kunića, patuljasti kunić sam kopa jazbinu u dubokom, rastresitom tlu. Više ulaza omogućava brz bijeg od lasica, kojota, lisica i ptica grabljivica, a podzemni hodnici ublažavaju hladnoću i ljetnu vrućinu.

Ovisan o jednom pejzažu

Kratke uši, male zadnje noge i sivo-smeđe krzno pomažu mu da se neprimjetno kreće između grmova. Ne odlazi rado preko velikih čistina, pa požari, putevi i krčenje žalfije mogu izolovati kolonije čak i kada na karti djeluju blizu.

Zanimljivost: Ženka pred okot iskopa posebnu plitku jazbinu, obloži je biljnim materijalom, a nakon dojenja ulaz može prikriti rastresitom zemljom.

Vrsta je još prisutna u više saveznih država, ali je posebna populacija u Kolumbijskom bazenu ozbiljno ugrožena. Obnova žalfijinih stepa i povezivanje sigurnih staništa ključni su za ovog tihog podzemnog stanara.

Fotografija: Tom Koerner, USFWS Mountain-Prairie / Wikimedia Commons, CC BY 2.0.