Potoo – noćna ptica koja se pretvara da je slomljena grana

Potoo je noćna ptica koja dan provodi pred očima grabljivaca, ali je često niko ne primijeti. Umjesto da se skriva u rupi ili gustom lišću, ona nepomično sjedi na vrhu panja ili odlomljene grane, podigne kljun prema nebu i čitavim tijelom oponaša komad drveta. Naziv potoo obuhvata sedam vrsta iz porodice Nyctibiidae, a najpoznatija je obični potoo (Nyctibius griseus), prikazan na fotografijama u ovoj objavi.

Obični potoo kamufliran na uspravnoj grani
Obični potoo gotovo se ne razlikuje od grane. Foto: Julian Londoño/Wikimedia Commons, CC BY-SA 2.0.

Nije sova, iako tako izgleda

Potoo ima veliku glavu, ogromne oči, kratak vrat, duga krila i rep te mali kljun koji skriva veoma široka usta. Zbog noćnog života i krupnih očiju ljudi ga često zamijene za neobičnu sovu, ali potooi nisu bliski srodnici sova. Pripadaju posebnoj porodici noćnih ptica i srodniji su legnjevima. Danas žive u tropskim područjima Meksika, Srednje i Južne Amerike te na pojedinim karipskim ostrvima.

Savršena predstava tokom dana

Sivosmeđe, crne i bjeličaste šare na perju izgledaju poput kore drveta. Ipak, boja je samo prvi dio kamuflaže. Kada potoo osjeti opasnost, ukoči tijelo, istegne vrat, usmjeri glavu okomito prema gore i priljubi perje uz tijelo. Zatim ostaje potpuno nepomičan, ponekad veoma dugo. Na taj način njegova silueta prestaje ličiti na pticu i postaje produžetak slomljene grane. Čak i mladunac rano počinje učiti ovaj neobični položaj.

Može posmatrati okolinu zatvorenih očiju

Velike oči bile bi lako uočljive kada bi ostale otvorene, pa ih potoo tokom dana gotovo sasvim zatvara. Međutim, na kapcima ima uske proreze kroz koje može pratiti svjetlost i kretanje u okolini. Tako naizgled spava, a zapravo nadzire moguću opasnost. Ako se predator približi, ptica ne bježi odmah jer bi pokret otkrio njen položaj. Prvo se još jače priljubi uz granu i oslanja na svoju izvanrednu masku.

Rijetka fotografija običnog potooa u letu
Rijetka fotografija običnog potooa u letu. Foto: Alexandre Toda Faitarone/Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0.

Noću se grana pretvara u lovca

Nakon zalaska sunca nepomična „grana“ oživi. Potoo obično čeka na istaknutom mjestu, osluškuje i posmatra prostor, a zatim naglo polijeće za plijenom. Hrani se prvenstveno letećim insektima koje hvata široko otvorenim ustima. Duga krila i rep omogućavaju mu brze promjene pravca među stablima. Veće vrste, poput velikog potooa, ponekad mogu uhvatiti i šišmiša ili malu pticu, dok jelovnik običnog potooa uglavnom čine insekti.

Glas koji odzvanja tropskom noći

Potooa je često lakše čuti nego vidjeti. Svaka vrsta ima karakterističan glas: veliki potoo ispušta duboko, odjekujuće režanje, sjeverni potoo grlen krik, dok obični potoo pjeva melodičnu seriju tonova koja se postepeno spušta. Zbog tih neobičnih, tužnih glasova ove ptice imaju važno mjesto u predanjima starosjedilačkih naroda Južne Amerike.

Jedno jaje, a gnijezda nema

Potoo ne gradi klasično gnijezdo. Ženka polaže jedno jaje direktno u prirodno udubljenje ili pukotinu na grani. Ono se izleže nakon približno mjesec dana, a oba roditelja hrane i štite mladunca. Već sa oko dvije sedmice mlada ptica isteže tijelo i usmjerava kljun nagore, vježbajući kamuflažu od koje će zavisiti njen život.

Majstor prerušavanja ipak treba zaštitu

Nijedna vrsta potooa trenutno se ne smatra globalno ugroženom, ali podaci ukazuju na opadanje njihovih populacija. Nestajanje tropskih šuma uklanja grane za dnevni odmor, mjesta za polaganje jajeta i staništa insekata kojima se hrane. Potoo zato najbolje pokazuje koliko i najneobičnija životinja zavisi od naizgled običnog stabla.

Izvori

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Merkati: mali stražari pustinje koji žive kao prava porodica

Feretka: nestašni kućni akrobata koji nikad ne prestaje istraživati

Kapibara – najveći glodar na svijetu i mirni gospodar vode