Prvi plivački koraci mladih vidri

Vidre (lutrinae) slatkovodni su ili morski sisavci; članovi porodice Mustelidae, u koju spadaju lasice, tvorovi, jazavci i drugi. Vidre su mesojedi, a hrane se raznolikim plijenom. S 13 vrsta u 7 rodova, vidre su rasprostranjene gotovo čitavim svijetom. Vidre imaju veoma mekan sloj krzna ispod vanjskog sloja koji se sastoji od duge zaštitne dlake. Ono ih održava suhima tokom boravka u vodi te zadržava sloj zraka, pružajući im toplinu. Sve vidre imaju duga, vitka tijela i kratke udove.

Među njihovim prstima nalaze se plivaće kožice. Većina vrsta ima oštre kandže. Vidre ne zavise samo o njihovom usavršenom krznu kako bi preživjele u hladnim vodama u kojima većina vrsta živi. Ove životinje imaju veoma brz metabolizam i izgaraju energiju velikom brzinom. Euroazijske vidre moraju jesti 15% vlastite težina dnevno; morske vidre jedu 20 do 25%, zavisno o temperaturi. U vodama temperature 10°C, vidra mora uhvatiti 100 grama ribe u jednom satu jer ne može preživjeti od manjih količina.

Većina vrsta love 3 do 5 sati tokom dana, a majke koje se moraju brinuti i za potomstvo love i do 8 sati dnevno. Većina vidri hrani se uglavnom ribom, dok ishranu nadopunjuju žabama, slatkovodnim rakovima ili morskim račićima. Neke su se usavršile u otvaranju školjki, dok ostale jedu i manje ptice ili sisavce. Njihova zavisnost o samo jednom plijenu ostavlja vidre veoma ranjive.

Vrste: * Europska vidra (Lutra lutra) * Dlakava vidra (Lutra sumatrana) * Glatka indijska vidra (Lutrogale perspicillata) * Sjeverna riječna vidra (Lontra canadensis) * Južna riječna vidra (Lontra provocax) * Neotropska vidra (Lontra longicaudis) * Obalna vidra (Lontra felina) * Divovska vidra (Pteronura brasiliensis) * Južnoafrička beznokta vidra (Aonyx capensis) * Orijentalna kratkonokta vidra (Aonyx cinerea) * Morska vidra (Enhydra lutris) Sjeverna riječna vidra Sjeverna riječna vidra (Lontra canadensis) jedna je od najzaigranijih, najznatiželjnijih i najaktivnijih vrsti vidri, te je kao takva postala popularnom životinjom u zoološkim vrtovima i akvarijima.

Iako je smatraju štetočinom na poljoprivrednim površinama jer mijenja riječnu obalu prema vlastitom nahođenju radi prilaza rijeci, klizanja i odbrane. Jedna je od mnogih životinja koje su bile glavne mete lovaca na krzno u Sjevernoj Americi.