Sundski kolugo – noćni jedriličar koji niti leti niti je lemur

Sundski kolugo na grani

Foto: Priscillia Miard / Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0.

Sundski kolugo (Galeopterus variegatus) izgleda kao da je priroda spojila lemura, šišmiša i leteću vjevericu. Ipak, njegovo poznato ime „leteći lemur” vara na dva načina: ova životinja nije lemur i ne leti vlastitom snagom. Ona jedri između stabala koristeći ogromnu kožnu opnu.

Padobran koji obavija gotovo cijelo tijelo

Opna, poznata kao patagij, proteže se od vrata do prstiju, nogu i samog vrha repa. Kada kolugo raširi udove, tijelo postaje široko krilo. S dovoljno visokog stabla može prejedriti veliki razmak i pri tome izgubi veoma malo visine. Tako štedi energiju i izbjegava silazak na tlo, gdje je spor i nespretan.

Noćni život u krošnjama

Sundski kolugo živi u šumama jugoistočne Azije, uključujući dijelove Malezije, Indonezije, Tajlanda i Singapura. Danju miruje priljubljen uz deblo, gdje ga sivo-smeđe šareno krzno skriva poput kore. Aktivira se nakon zalaska sunca i kreće kroz krošnje u potrazi za hranom.

Pretežno jede mlado lišće, izdanke, pupoljke, cvjetove i poneki plod. Velike oči prilagođene su slabom svjetlu, a snažne kandže pomažu mu da se drži na uspravnim stablima.

Mladunče putuje uz majku

Ženka obično nosi jedno mladunče. Ono se drži za njen trbuh, dok savijeni dio opne djeluje kao zaštitna vreća. Majka se tako može penjati i jedriti zajedno s mladuncem, što je jedan od najneobičnijih prizora među sisarima.

Zanimljivosti

  • Kolugo pripada posebnom redu sisara Dermoptera.
  • Njegovi donji sjekutići nalikuju sitnom češlju.
  • Gotovo cijeli život provodi na drveću i aktivan je noću.
  • Gubitak povezanih šumskih krošnji otežava mu kretanje između stabala.

Izvori i dodatno čitanje: Mammal Diversity Database / Zenodo · Wikimedia Commons.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Merkati: mali stražari pustinje koji žive kao prava porodica

Slika
Jedan stoji uspravno i gleda prema nebu, drugi kopaju pijesak, treći čuvaju mladunce — kod merkata svako ima zadatak. Ovi mali pustinjski stražari preživljavaju tamo gdje je život težak zahvaljujući nečemu velikom: porodici koja djeluje kao savršeno uigran tim. Porodica merkata na oprezu. Foto: Rennett Stowe / Wikimedia Commons, CC BY 2.0. Nisu mačke, nego rođaci mungosa Merkat ili surikata ( Suricata suricatta ) mali je sisar iz porodice mungosa. Živi u suhim predjelima južne Afrike, uključujući područja Kalaharija i Namiba u Bocvani, Namibiji, Angoli i Južnoj Africi. Svijet mu čine pijesak, rijetka trava, žbunje, termitnjaci i ogromno nebo s kojeg u svakom trenutku može stići grabljivica. Od glave do trupa obično je dug oko 24–29 centimetara, uz tanak rep koji mu pomaže održati ravnotežu. Težak je približno 620–970 grama. Krzno je pješčano-smeđe, s tamnijim prugama na leđima, a crne mrlje oko očiju smanjuju odsjaj jakog sunca — kao prirodne...
Pročitajte više

Feretka: nestašni kućni akrobata koji nikad ne prestaje istraživati

Slika
Ako u kući iznenada nestanu čarapa, olovka ili mala igračka, možda nije nered — možda je feretka otvorila svoju tajnu riznicu. Ovaj dugi, gipki i nevjerovatno radoznali mali sisar istovremeno je akrobata, istraživač, šaljivdžija i majstor bijega. Feretka u kući. Foto: Yulia Vambold / Wikimedia Commons, CC0. Domaći tvor s više od dvije hiljade godina istorije Feretka, odnosno domaći tvor ( Mustela putorius furo ), pripada porodici kuna zajedno s lasicama, vidrama, jazavcima i kunama. Ljudi je drže više od dvije hiljade godina. Nekada je prvenstveno pomagala u lovu na kuniće i suzbijanju štetočina, a danas je širom svijeta poznata kao neobičan kućni ljubimac. Feretka je potpuno pripitomljena životinja i ne treba je puštati u prirodu. Nije divlji tvor kojeg čovjek samo drži u stanu; kroz dugu istoriju života uz ljude postala je zavisna od odgovorne ljudske brige. Brze činjenice Naučni naziv: Mustela putorius furo Por...
Pročitajte više

Kapibara – najveći glodar na svijetu i mirni gospodar vode

Slika
Kapibara ( Hydrochoerus hydrochaeris ) najveći je živući glodar na svijetu. Iako je daleki rođak zamoraca, veličinom više podsjeća na manjeg psa. Prepoznatljiva je po zdepastom tijelu, kratkim nogama, smeđem krznu i nevjerovatno mirnom izrazu lica. Život uz rijeke i močvare Kapibare potiču iz Južne Amerike i gotovo uvijek žive blizu vode: uz rijeke, jezera, močvare i poplavljene travnjake. Voda im služi kao mjesto za rashlađivanje, odmor i bijeg od grabljivica. Njihove oči, uši i nozdrve smještene su visoko na glavi. Zato mogu ostaviti gotovo cijelo tijelo pod vodom, a ipak vidjeti, čuti i disati. Djelimično spojeni prsti pomažu im pri plivanju i kretanju po mekanom, močvarnom tlu. Šta kapibara jede? Kapibara je biljojed. Najčešće pase travu i jede vodene biljke, a ishranu može dopuniti korom i plodovima. Njeni zubi neprestano rastu, pa ih troši svakodnevnim žvakanjem čvrste biljne hrane. Društvo joj je veoma važno Kapibare su izrazito društvene životinje. ...
Pročitajte više