Surikata – mali stražar pustinje koji nikada ne spava na dužnosti

Surikata (Suricata suricatta) poznata je po uspravnom stavu i pogledu koji kao radar pretražuje horizont. Iako je na engleskom zovu „meerkat“, nije mačka nego član porodice mungosa. Živi u suhim ravnicama, savanama i pustinjskim područjima južne Afrike.

Zašto stoji na zadnjim nogama?

Dok ostali članovi grupe traže hranu, jedna surikata često zauzme povišeno mjesto i stražari. Uspravan položaj omogućava joj da ranije primijeti orla, šakala, zmiju ili suparničku grupu.

Ako uoči opasnost, oglašava se lavežom ili zviždukom. Surikate koriste različite pozive za prijetnju iz zraka i opasnost koja dolazi sa zemlje. Članovi grupe tada jure prema najbližoj rupi i sklanjaju se u podzemne tunele.

Podzemni grad ispod pijeska

Surikate su odlični kopači. Snažne prednje kandže otvaraju tvrdo tlo, a uši se mogu zatvoriti kako u njih ne bi ulazio pijesak. Posebna opna štiti oči tokom kopanja.

Njihove jazbine imaju više ulaza, hodnika i prostorija. Pod zemljom su zaštićene od noćne hladnoće, dnevne žege i mnogih grabljivica. Na svom području pamte veliki broj pomoćnih rupa u koje mogu pobjeći za samo nekoliko sekundi.

Prirodne sunčane naočale

Tamne mrlje oko očiju nisu samo ukras. One smanjuju odsjaj jakog pustinjskog sunca, dok vodoravne zjenice pružaju široko vidno polje. Ujutro surikate često izlaze iz jazbine, okreću tamni stomak prema suncu i zagrijavaju se prije početka potrage za hranom.

Šta jede?

Najveći dio ishrane čine kukci, larve i termiti, ali surikata jede i pauke, škorpije, jaja, male guštere, glodare, korijenje i plodove. Određena otpornost na otrov pomaže joj u lovu na škorpije, ali to ne znači da je potpuno neosjetljiva na ubod.

Mladunci se vještini ne rađaju naučeni. Odrasle surikate donose im plijen i postepeno ih uče kako sigurno savladati škorpiju. Ponekad prvo uklone ili onesposobe žalac, a kasnije mladuncu daju sve zahtjevniji plijen.

Snaga je u porodici

Surikate žive u društvenim grupama koje mogu brojati desetine članova. Zajedno čuvaju teritoriju, uređuju krzno, stražare i podižu mladunce. Dok majka traži hranu, drugi odrasli članovi ostaju kao čuvari i „dadilje“.

Kada se pojavi veći neprijatelj ili suparnička grupa, surikate se mogu zbiti zajedno, nakostriješiti krzno i djelovati mnogo veće nego što jesu.

Zašto nije kućni ljubimac?

Slatko lice skriva aktivnu divlju životinju koja kopa, obilježava teritoriju, lovi i traži stalno društvo svoje vrste. Kućni uslovi ne mogu lako zadovoljiti te potrebe, a držanje surikata je u mnogim mjestima ograničeno ili dozvoljeno samo uz posebne dozvole.

• pripada porodici mungosa,
• živi u južnoj Africi,
• članovi grupe se smjenjuju na straži,
• uši može zatvoriti tokom kopanja,
• odrasli pomažu u čuvanju i obuci mladunaca.

Zanimljivost: grupa surikata na engleskom se često naziva „mob“ — družina koja opstaje jer svaki član ima svoj posao.

---

Fotografija: Basile Morin, putem Wikimedia Commons, licenca CC BY-SA 4.0. Izvori za osnovne činjenice: San Diego Zoo Wildlife Alliance i Smithsonian's National Zoo.