Takin – neobična planinska životinja koja izgleda kao spoj koze i goveda
Takin (Budorcas taxicolor) izgleda kao da je priroda spojila nekoliko različitih životinja: ima zdepasto tijelo nalik govedu, snažne noge planinske koze, široku njušku koja podsjeća na losa i zakrivljene rogove slične rogovima gnua. Ipak, takin nije nikakav hibrid. Ovaj neobični papkar pripada porodici goveda, koza i antilopa, a prema srodstvu je bliži ovcama i kozama nego pravim govedima.
Koliko je takin velik?
Odrasli takin može biti dug od 1,5 do 2,2 metra i visok približno od jednog do 1,4 metra u ramenima. Mužjaci mogu težiti oko 350 kilograma, dok ženke dostižu približno 280 kilograma. Tijelo mu je snažno, vrat kratak, a glava velika. Oba spola imaju čvrste rogove koji izrastaju blizu sredine glave, najprije se šire ustranu, a zatim povijaju unazad i prema gore. Kod velikih jedinki mogu biti dugi oko 90 centimetara.
Boja krzna zavisi od područja i geografske skupine. Može biti tamnosmeđa, crvenkasta, sivkastožuta ili gotovo zlatna. Posebno je upečatljiv zlatni takin iz kineskih planina Qinling. Mlade jedinke rađaju se tamnije, s izraženom prugom duž leđa koja postepeno nestaje tokom odrastanja.
Prirodni kišni mantil i nos koji grije zrak
Takin živi u hladnim, vlažnim i maglovitim planinama, pa je razvio nekoliko neobičnih prilagodbi. Zimi mu izraste dodatni gusti sloj dlake koji zadržava tjelesnu toplotu, a tokom ljeta ga odbacuje. Koža luči masnu, gorkastu tvar koja oblaže dlaku i ponaša se poput prirodnog kišnog mantila. Zbog tog sekreta takin ima snažan miris koji ljudi često opisuju kao mješavinu mošusa i mirisa konja.
Njegova široka, ispupčena njuška nije samo neobičan ukras. Velike nosne šupljine zagrijavaju hladan planinski zrak prije nego što stigne do pluća, čime životinja smanjuje gubitak tjelesne toplote. Razdvojeni papci i snažni pomoćni prsti pružaju joj stabilnost na stijenama, blatu i strmim padinama.
Gdje takin živi?
Takini nastanjuju istočne Himalaje i susjedne planinske predjele Butana, sjeveroistočne Indije, sjevernog Mjanmara, Tibeta i Kine. Mogu se pronaći od šumovitih dolina na oko 1.000 metara do alpskih travnjaka viših od 4.000 metara. Njihov dom obuhvata guste šume, bambusove šikare, rododendrone, kamenite padine i livade blizu gornje granice drveća.
Tokom proljeća i ljeta kreću se prema višim pašnjacima, gdje nalaze obilje mladih biljaka. Kada stignu hladnoća i snijeg, spuštaju se u zaštićenije šumske doline. Generacijama koriste iste pravce, pa kroz gustu vegetaciju nastaju vidljive staze koje vode prema hranilištima i prirodnim izvorima soli.
Šta jede takin?
Takin je preživar i biljojed koji se hrani lišćem, travama, mladim izdancima, bambusom, grančicama te korom hrasta, vrbe i bora. Najaktivnije pase rano ujutro i kasno poslijepodne. Može se uspraviti na zadnje noge kako bi dohvatio više grane, a snažnim tijelom ponekad obori mlado stablo da bi stigao do svježeg lišća. Minerali su mu veoma važni, pa krda prelaze velike udaljenosti do prirodnih slanih izvora.
Krda od nekoliko stotina životinja
Društveni život takina mijenja se s godišnjim dobima. U proljeće i rano ljeto manje skupine mogu se udružiti u krda od više stotina jedinki. Tokom hladnijeg dijela godine razdvajaju se u grupe od desetak do tridesetak životinja. Ženke, mladunci i mladi mužjaci drže se zajedno, dok stariji mužjaci uglavnom žive sami i krdu se priključuju tokom sezone parenja.
Kada primijeti opasnost, takin ispušta glasan zvuk nalik kašlju. To je znak cijelom krdu da potrči prema gustom rastinju i legne u zaklon. Iako na prvi pogled djeluje tromo, može brzo reagovati i spretno skakati s jedne stijene na drugu.
Mladunče prati majku nakon samo tri dana
Parenje se najčešće odvija krajem ljeta, a trudnoća traje sedam do osam mjeseci. Ženka u proljeće obično rađa jedno mladunče teško od pet do sedam kilograma; blizanci su rijetki. Već nakon približno tri dana mladi takin može pratiti majku preko zahtjevnog planinskog terena. Čvrstu hranu počinje uzimati nakon jednog do dva mjeseca, a prvi rogovi pojavljuju se oko šestog mjeseca.
Nacionalna životinja Butana
Takin ima posebno mjesto u kulturi Butana, gdje je proglašen nacionalnom životinjom. Prema poznatom predanju, budistički učitelj Drukpa Kunley, poznat kao „Božanski luđak“, spojio je glavu koze i tijelo goveda te oživio neobično stvorenje. Legenda savršeno odgovara izgledu životinje koja i danas mnogim posmatračima djeluje kao biće sastavljeno od više različitih vrsta.
Zašto je takin ugrožen?
IUCN takina svrstava među ranjive vrste, a globalni trend populacije je opadajući. Najveće prijetnje predstavljaju ilegalni lov radi mesa, uništavanje i usitnjavanje staništa, izgradnja puteva, rudarenje, sječa šuma i širenje poljoprivrede. Domaća stoka dodatno troši hranu, gazi vegetaciju i može prenijeti bolesti.
Prekidanje tradicionalnih migracijskih staza posebno je opasno jer takini moraju sezonski putovati između šumskih dolina i visokih pašnjaka. Za njihov dugoročni opstanak potrebni su povezani planinski rezervati, kontrola lova i zaštita prirodnih koridora.
Primjedbe
Objavi komentar