Tibetanska lisica – četvrtasto lice i život na krovu svijeta
Tibetanska lisica, Vulpes ferrilata, izgleda kao da joj je priroda nacrtala savršeno četvrtasto lice. Široke obraze, usku njušku i male oči uokviruje gusta dlaka, pa izraz djeluje neobično ozbiljno. Ova lisica živi na hladnim, vjetrovitim prostranstvima Tibetanske visoravni i susjednih visokih područja Kine, Nepala, Indije i Butana. Njen život gotovo je nerazdvojno povezan s malim planinskim sisarom zvanim pika.
.jpg)
Lice prilagođeno hladnoći
Odrasla životinja duga je približno 60 do 70 centimetara bez repa i obično teži od četiri do pet i po kilograma. Rep je gust, dug oko 30 do 40 centimetara i završava bijelim vrhom. Krzno na leđima ima smeđe, rđaste i žućkaste tonove, dok su bokovi sivkasti, a trbuh svjetliji. Male uši i zbijena građa smanjuju gubitak toplote na vjetru. „Četvrtast” izgled stvaraju široki zalisci dlake uz obraze; ispod njih je njuška zapravo uska, a vilice i zubi snažno su prilagođeni mesnoj prehrani.
Carstvo iznad oblaka
Vrsta naseljava alpske livade, stepe i polupustinje, često na visinama između 2.500 i 5.300 metara. Tamo su zime duge, zrak rijedak, a temperatura može naglo pasti ispod nule. Lisica bira otvoren teren s dovoljno niske vegetacije da vidi plijen. Jazbinu kopa u padini, pod stijenom ili u staroj obali isušenog toka. Više ulaza omogućava brz izlazak ako se pojavi vuk, pas ili drugi suparnik. Gusto krzno i nisko tijelo čuvaju toplotu dok vjetar prelazi preko visoravni.
Lovac koji zavisi od pika
Visoravanska pika je mali srodnik zečeva koji gradi podzemne kolonije. Istraživanje ishrane tibetanske lisice u jednom području pronašlo je DNK pike u približno 99 posto pregledanog izmeta, a vjerovatnoća prisustva lisice padala je gotovo na nulu gdje pika nije bilo. Lisica mirno osluškuje pokrete kraj ulaza, prikrada se nisko uz tlo, zatim iznenada skoči. Aktivna je uglavnom danju, u isto vrijeme kada i glavni plijen. Jede i druge glodare, zečeve, ptice, guštere, insekte te strvinu, ali pika ostaje osnova jelovnika u velikom dijelu areala.
Ponekad koristi lovački rad drugog, mnogo većeg sisara. Smeđi medvjed kopa koloniju pika u potrazi za hranom, a lisica čeka sa strane i hvata životinje koje bježe iz sporednih izlaza. Medvjed joj namjerno ne pomaže, pa je to primjer komensalizma: lisica dobija obrok, dok medvjed nema jasnu korist ni štetu. Par tibetanskih lisica također može loviti zajedno. Jedna jedinka pokrene piku ili joj presiječe put, a druga iskoristi priliku za hvatanje.
Porodični par u podzemnoj kući
Tibetanske lisice često se viđaju u paru, a mužjak i ženka dijele područje i brigu o mladima. Parenje se odvija krajem zime. Nakon trudnoće od približno 50 do 60 dana, ženka u sigurnoj jazbini donosi na svijet obično dva do četiri mladunca. Prvih sedmica oni ne izlaze, pa roditelji donose hranu i čuvaju ulaze. Kasnije mlade lisice vježbaju lov blizu jazbine i ostaju s roditeljima više mjeseci, dok ne postanu dovoljno sposobne da pronađu vlastito područje.
Važna karika planinske mreže
Kao srednje velik predator, lisica prenosi energiju od brojnih biljaka i pika prema višim nivoima hranidbenog lanca. Njene jazbine i ostaci plijena koriste insektima i drugim životinjama, a prisustvo lisice pokazuje da na visoravni još postoji funkcionalna zajednica plijena. Ipak, može biti domaćin trakavice Echinococcus multilocularis. Jaja parazita iz izmeta mogu zaraziti domaće životinje i ljude, pa je pravilno upravljanje psima, otpadom i zdravstvenim nadzorom važno u stočarskim zajednicama.
Nije ugrožena, ali trovanje plijena nosi rizik
IUCN tibetansku lisicu svrstava u kategoriju najmanje zabrinjavajućih vrsta zbog širokog područja i relativno stabilne prisutnosti. Lovi se zbog krzna, ali ono nema veliku tržišnu vrijednost. Veća neizravna prijetnja dolazi od velikih programa trovanja pika, koje vlasti i stočari ponekad smatraju štetočinama pašnjaka. Ako glavnog plijena nestane, lisica može izgubiti i inače pogodno stanište. Otrovne mamce mogu pojesti i druge životinje.
Najbolja zaštita nije izdvojiti lisicu iz njenog svijeta, nego sačuvati cijeli ekosistem visoravni. Potrebno je pratiti brojnost pika i predatora, smanjiti neselektivno trovanje te upravljati ispašom bez uništavanja prirodne mreže. Klimatske promjene mogu pomjeriti vegetacijske zone i dostupnost plijena, pa dugoročno praćenje postaje sve važnije. Iza komičnog četvrtastog lica krije se precizno oblikovan lovac, potpuno prilagođen jednom od najsurovijih krajolika Azije.
.jpg){kind=link}
Primjedbe
Objavi komentar